Remek-djelo stare škole

Tajna Kellsa (The Secret of Kells), red. Tomm Moore, Nora Twomey

  • Tajna Kellsa (The Secret of Kells), red. Tomm Moore, Nora Twomey
    Gotovo niotkud, u nominaciji za najbolji animirani film za Oscara 2010, u društvu naslova velikih studija, poput Coraline, Nebesa, Princeze i žapca ili Fantastičnog gospodina Lisca, pojavio se mali, gotovo vintaž irski film Tajna Kellsa, nadahnut srednjovjekovnim iluminiranim manuskriptom sakramentalne namjene, znanim kao Knjiga Kellsa (po samostanu iz Kellsa, gdje je čuvan stotinama godina, iako je započeta na škotskom otoku Ioni odakle su je ukrali Vikinzi i prenijeli u irski Kells oko 800. godine). Već samom hermetičnom temom šokiravši filmski establišment, u svijetu gotovo opsjednutom kompjutorskim animiranjem, ovo remek-djelo stare škole nastavlja s autsajderskim ponašanjem – odabirući 2D crtež kao svoj primarni izričaj. I to kakav crtež! 
    Tajna Kellsa (The Secret of Kells), red. Tomm Moore, Nora Twomey
    Sa zaljubljeničkom predanošću slaveći umjetnost ilustracije, pred gledateljevim očima stvara živo, inventivno i očaravajuće, jedinstveno vizualno iskustvo nesvakidašnje ljepote, čistu čaroliju boja, uzoraka i oblika. Jednako kako je svaka stranica Knjige Kellsa ispunjena minijaturama, tako su i filmski kadrovi u svojim pozadinama prepuni dekorativnih lukova, bordura i okvira, mahom deriviranih iz prirode, jednako kao i original odnosno srednjovjekovna umjetnost ilustracije općenito, koja pak procvat doživljava u karolinškom razdoblju, kada slabi romanički monumentalni stil i cvate ilustracijska filigranska preciznost, koja se nadahnjuje egzotizmima – pleterima islamskog dekora mahom biljnih oblika koji s lakoćom prelaze i u spiralnu zoomorfnu ornamentiku i u gotički dekorativni stil krivulje – floralnu vitičastu stilistiku nježne faune iz cvjetnih čaški; ukrase koji postaju čiste zanesenosti, poput kakvih avangardnih mozaika ili psihodeličnih wallpapera.
    Tajna Kellsa (The Secret of Kells), red. Tomm Moore, Nora Twomey
    Smione i prelijepe boje divljaju, kružne i spiralne linije sudaraju se, kreirajući uzbudljiv osjećaj vizualnog konflikta koji reflektira narativnu bitku između harmonijskih i destruktivnih sila same priče. Okolne šume samostana (kao centra radnje) oživljavaju svakim svojim pa i najmanjim vrtložnim detaljem, bivaju pune života pod bijelom vučicom-vilom Aisling (u tradiciji: snovita vizija koja simbolizira proljeće, bogatstvo prirode i ljubavi), umješno keltsko-poganskim imaginarijem kreirajući dinamiku – stari svijet nasuprot novome, kršćanskom, biblijske ikonografije; odnosno dihtomiju harmonija – implicitan teror (Vikinzi, Crom Cruach). Pritom dvojac Moore-Twomey izvanjsku prijetnju nordijskih hordi prikazuje stiliziranim crveno-crnim sjenama i šiljatim, pravim gotskim triptihtnim split-screen kompozicijama, dok demonsko predkršćansko božanstvo ocrtava zanimljivom, mandaličnom apstrakcijom, umnožavanjem njezinih rotacija, sve složenijeg i složenijeg rozetnog razvoja, kreirajući pravi egzotični kaleidoskop srednjovjekovnog geometrijskog kozmosa.
    Tajna Kellsa (The Secret of Kells), red. Tomm Moore, Nora Twomey
    Priča nosi jednostavnu poruku o slijeđenju vlastitoga puta kreativnosti, a bazno je folklorno indikativna dječačka pustolovina, na kojoj se dokazuje hrabrost, mudrost, i čistoća srca, a budući je djelo u religioznom kontekstu (dječak je redovnik), i vjera pojedinca. Tako Tajna Kellsa biva intrigantan i fascinantan film, visokog dramatskog naboja i privlačnosti, čista paleta ljepote, nevjerojatno oduševljavajuće, fluidne i osvježavajuće animacije; namijenjen starijoj djeci i odraslima.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 29. prosinca 2010.

Piše:


kritike i eseji