Raznolike atrakcije

6. 25fps, Internacionalni festival eksperimentalnog filma i videa, Zagreb, 22. – 26. rujna 2010.

  • La bohème, red. Werner Herzog
    Ovogodišnji, šesti po redu 25fps, po prvi sam puta vidio iznutra. Naime, pripala mi je čast, ali i odgovornost da budem dijelom žirija kritičara. Tako sam odgledao cijeli natjecateljski program Festivala. S kolegama iz žirija, Brankom Benčić i Igorom Prasselom, imao sam i duge diskusije nakon odgledanih programa, iz kojih se iskristalizirala slika novijih kretanja na području videa i umjetnosti eksperimentalnog filma. Dojam je da djela digitalne estetike, računalno generirana i tehnološki (is)kalkulirana polako uzmiču pred sadržajima koji su bliže tradicionalnom poimanju (i narativne) umjetničke poruke (pa i pouke!). Selekcija od 48 filmova ponudila je vrlo raznorodan materijal. Apstraktni film, nasljeđe avangardističkih strujanja, elektronski generirana ostvarenja, (prošireni) video-clipovi, dokumentarni (pa i igrani) eksperiment, animacije te rudimentarna ispitivanja samog sirovog filmskog materijala, metode su i postupci primijenjeni u prikazanim ostvarenjima.

    Odabir programa koji slijedi obuhvaća najbolje iz tematskih cjelina. Konkurencija 1 nosila je naslov Granica, oprez. Geografske, običajnosne, mentalne i druge granice čine svijet u kojem živimo. Začetak tog putovanja preko granica bio je u vrućini Afrike, da bi se posljednji film zaustavio u ledenim predjelima Arktika. Granice su ne samo tematske ili političke, nego ovdje znače i granice između filmskih rodova, eksperimentalnog i onog dokumentarnog. Posebnu atraktivnost selekciji dao je kratki film slavnog Wernera Herzoga, naslovljen prema Puccinijevoj operi La bohème. Motiv opere u divljini, prisutan već u glasovitom Fitzcarraldu (1982) ovdje je smješten u Etiopiju, u pleme Mursi. Mladi domorodački parovi smjenjuju se pred kamerom, uz zvukove dueta O suave fanciulla. Zlu kob, međutim, slutimo iz međukadrova naoružanih muškaraca koji u pozadini prate ljubavne parove.

    Sinkronizacija, red. Rimas SakalauskasVizualno svakako najdojmljiviji film ove konkurencije bilo je ostvarenje Sinkronizacija litavskog autora Rimasa Sakalauskasa. Iz sivila gradske svakodnevice iznenada se uzdižu monumenti preostali iz sovjetske socijalističke ere. Zgrade i tornjevi polako se rastavljaju i poput svemirskih modula otiskuju se u prostorni beskraj. Artistički generiran, atraktivan film najbliže je onome što nazivamo klasičnim eksperimentom. Onirički zavodljiv, Sinkronizacija svakako predstavlja vrhunac, i ne samo ove selekcije. Film je to i ogromnog simboličkog potencijala.

    Više svjetla! bio je naziv druge konkurencije ovogodišnjeg 25fps-a. U okviru ove selekcije posebice treba istaknuti dva filma. Ponajprije, držim da je napadom na sva osjetila – i to kako vizualnim tako i auditivnim – rad Vidljivi i nevidljivi dijelovi napete cjeline opisao puni krug nečega što bi zapravo apstraktni film imao biti. Naime, Emanuel Lefrant u njemu donosi svjedočanstvo o snimljenom i njegovu propadanju. Prizori iz Afrike 2003. – najprije snimljeni, a zatim zakopani! – povezani su tehnikom dvostruke ekspozicije i dvostrukog ulaganja filma. Rezultat je fascinantan! Sirovi materijal preobražen je u dojmljivo životno pulsiranje filma sàmoga. Iz ovog spominjanja ne bismo trebali izostaviti niti debitantski film Devina Horana Granica. Rad je to čiste atmosfere. U njemu pratimo supostavljanje bliskih planova ljudskih lica – za koje, između redaka, saznajemo da su izobličena pod utjecajem ubrizgavanja heroina! – s tmurnim pejzažima s litvansko-ruske granice. Doživljaj je začudan kao posebična psihogeografija ovog filma.
    Stonogo sunce, red. Mihai Grecu
    Lone Elements asocijativna je poveznica trećeg konkurencijskog programa. Izolacija, samoća, usamljenost... osjećaj je koji se često prispodobljuje s hladnim medijem video-umjetnosti. Rad Stonogo sunce rumunjskog umjetnika Mihaia Grecua koristi svu raspoloživu tehnologiju videa, filma i 3D-animacije kako bi prenio upravo spomenuti osjećaj – samoće. Snimljen u pustinjama Čilea, film se preobražuje u nadrealnu fantaziju o svijetu prije, ili bez čovjeka. U fingiranim animacijama žive tek goleme ribe i zastrašujuće lešine.

    Četvrta konkurencija naslovljena Slike iz nepoznatog donijela je radove s poprilično déjà vu motivima i građom. Ipak, i u toj selekciji treba istaknuti barem dva rada. Video-uradak hrvatskog autora Davora Sanvincentija Rijeka predstavlja vizualno sugestivni postmoderni palimpsest. Naime, preko jedne fotografije snimljene aparatom starim gotovo stoljeće, vrši se intervencija uništenja same njezine teksture. Rezultat je svjetlosno raspadajuća unutrašnja struktura koja stvara navlastitu emociju. Snimljena Sava kod Zagreba tako zadobiva osobine osebujnog analogno-digitalnog video-pejzaža.
    Nespavanje ne ubija, red. Marko Meštrović
    Neimenovano, rad tajvanskog autora Ya-Li Huanga ima specifično kulturološki karakter. Radi se, naime, o referencama kako na Van Gogha tako i na Heideggera. Filozofsko djelo potonjeg Porijeklo umjetničkog djela u svom najpoznatijem odlomku tematizira Vicentovu sliku Seljačke cipele. Sam, pak, tajvanski film upečatljiva je posveta seoskom životu. Motivi krumpira, starih alata, stola, konačno cipela snimani su u bliskim planovima i nude poeziju svakodnevice rada u prirodi. Tek povremeni gestalt-upadi samih predmeta sugeriraju filmski eksperiment.

    Od filmova ponuđenih u petoj konkurenciji tek je jedan film posve zaokupirao pozornost pisca ovih redaka. Igra detalja (Groundplay) američkog slikara, video-autora i profesora Roberta Todda pokazuje koliko intrigantan može biti bliski plan, tj. close-up. Šesnaest-milimetarska kamera korištena je kao mikroskop. Njezino tehnološko oko ne identificira predmete kao takve nego se zadržava na detaljima koji poprimaju mističke osobine. Čim bismo mogli ponešto prepoznati u objektu, kamera se udaljuje prema novim motivima! Hipnotizirajući gledatelja da pokuša prepoznati objekt, autor upravlja njegovom percepcijom kroz neku vrst detekcijskog filma. U tome je magijska moć filma, još od laternae obscurae!
    Masaža povijesti, red. Jamie Cameron
    Jedite gladne oči (Twisted Eyes), preuzetan je naziv šestog odabranog selekcijskog programa. U najslabijoj selekciji ove konkurencije, najiščekivanije ostvarenje bilo je Masaža povijesti, američkog konceptualca Jamiea Camerona. Posebice ako se zna da su glazbu za ovaj film radili, nitko drugi doli – Sonic Youth. Ipak, sam je uradak ostao tek dokumentom i bilješkog jednog fenomena crnačke kulture mladih, koji nije prenio i namjeravani provokativni učinak.

    Dijete zakapa mrtve kukce, red. Rei HayameU programu konkrencije pod rednim brojem sedam (Duhovi i ljubavi) barem su dva ostvarenja vrijedna spominjanja. Marko Meštrović, nekima poznatiji kao Cinkuš, prezentirao je svoj prvi samostalni eksperimentalni film, Nespavanje ne ubija. U njemu, koristeći svoja već dugogodišnja iskustva s animacijom, autor prenosi temeljni osjećaj nemira kao poticaja za stvaranje i stvara osebujni, navlastiti eksperiment. Među tri hrvatska sudionika 25fps, taj je film svakako najdojmljiviji.

    Konačno, debitantski film Rei Hayame, Dijete zakapa mrtve kukce, dijelom je vrlo osviještenog pristupa samome mediju u kojem se djeluje. Ispitivanje tek jednog motiva, njegova repeticija i varijacije, odaju vrlo inventivan, nadasve eksperimentalan pristup filmu kao takovom. Sićušna stasom, ali velika već u prvijencu, autorica je bila gošćom festivala i njegovim najugodnijim iznenađenjem.

    Monolog, red.  Laura ProuvostZaključni program konkurencije šestog 25fps nosio je primjeren naslov – Autoportret budućnosti. Lišen kompjutorski generiranih radova, taj je segment ponudio neka zanimljiva ostvarenja. Monolog Laure Prouvost – inače dobitnik Grand-prixa kritičarskog žirija – dinamički predstavlja video-rad s uravnoteženom uporabom tri elementa: slike, govora i pisanog teksta. U njihovu razbarušenom miješanju dešava se uspjeli ironijski pomak prema navlastitoj građi. Eksperiment u uvome slučaju pokazuje kako može biti nadasve zabavan!

    Zucker kommt zu letzt! Film Petera Tscherkasskyja Nadolazeće atrakcije prikazan je izvan konkurencije zbog predugog trajanja za natjecateljska pravila 25fps-a. U samo njemu svojstvenoj duhovitoj ekspadi kroz povijest filma i njegove žanrove, autor slaže zabavni, ali i poučni filmski mozaik prepun lijepih, atraktivnih žena. Otud i riječ atrakcije u naslovu filma! Uz ironijske referencije na kubistički pristup mediju, ali na tzv. čisti film, Tscherkassky snimljeni materijal interpretira iz različitih vizura, da bi poantirao posvetom montažnoj konstrukciji značenja. Svojevrsna posveta Eisensteinovoj montaži atrakcija urnebesno je komični finale u kojemu se traktorom izlazi iz Jeruzalema!

    Nadolazeće atrakcije, red. Peter TscherkasskyFestival je, uz opisani natjecateljski program, kao i obično, bio bogat popratnim sadržajima. Performansi proširenog filma, projekcije nekih filmofilskih poslastica (najnoviji film Gaspara Noéa, dugometražni prvijenac Bena Russella), programi Festivalskog žirija, te – možda najatraktivnije – dva predavanja uz projekcije karizmatičnog Petera Kubelke, ponudili su festivalskoj publici svojevrsnu montažu atrakcija. Projekt drukčijeg, pomaknutijeg pristupa filmu, održava svoju kvalitetu. Ima i svoju publiku. Iz mraka dvorane kina SC – svjedočim! – već se željno iščekuje sedmi 25fps!

    © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 3. listopada 2010.

Piše:

Marijan
Krivak

kritike i eseji