Neshvaćeni riječki buntovnik

Kamo?, red. Aleš Suk, Art-Kino Croatia, Rijeka

• 
  
  Iako je riječki književni protoavangardist Janko Polić Kamov imao poprilično kratak, ali zanimljiv i buran život te je nedvojbeno svojim stvaralaštvom zadužio hrvatsku književnost, filmski autori nisu osobito bili zaintrigirani njegovim životom i stvaralaštvom pa je Kamo? češkoga redatelja Aleša Suka tek drugi film koji tematizira njegovu figuru. Kamov, naravno, nije niti puno bolje prošao u književnoj historiografiji pa je tek u posljednjih tridesetak godina primjetno prevrednovanje i ponovno otkrivanje njegova opusa. Starija književna kritika i historiografija, navikla na pozitivističke i stilističke pristupe književnom djelu, nije imala sluha za autorov intrigantan i višeslojan opus. Kako god bilo, i ovaj film izdanak je novoga riječkoga trenda kojim se nastoji obratiti pozornost na Kamovljev život i stvaralaštvo te tako potaknuti nove prosudbe njegova opusa i značaja za zajednicu iz koje je potekao.

  I dok je u poluobrazovnom dokumentarcu Janko Polić Kamov ili Vitez crne psovke Bernardin Modrić na poprilično konvencionalan način odlučio ispričati priču o književnikovu životu, Suk se u svom srednjometražnom filmu (traje četrdesetak minuta) opredijelio za nešto nekonvencionalniji i osobniji pristup u kojem se kroz osobne impresije i viđenja referira na Kamovljev životni i stvaralački put, pritom opravdano zanemarujući izlizane konvencije biografskoga filma. Iako se u najavama moglo čuti kako je posrijedi eksperimentalni film, više je riječ o igranofilmskom uratku koji se poigrava konvencijama i elementima eksperimentalnoga filma, prije svega naglašenom prevagom vizualnoga i auditivnoga naspram fabularnoga, simbolizacijom i apstrahiranjem te sporadičnim koketiranjem s nadrealističkom poetikom.

  Kamo? je sazdan od sedam svojevrsnih filmskih slika koje obuhvaćaju, očito prema redateljevu viđenju, sedam ključnih postaja u Kamovljevom životnom i umjetničkom sazrijevanju. One su pak vezane uz pojedine lokalitete u rasponu od Rijeke preko Zagreba, Punta, Rima, Venecije itd. Neriječke lokalitete odreda i ne osobito uvjerljivo uvijek glumi Rijeka.
  
  

  Kamov je neosporno jedna od figura na koje se Rijeka neprestano voli pozivati i kojima se diči u neiscrpnim, ali već istrošenim raspravama o riječkom identitetu, čini se kako bi sama sebe uvjerila da nekada nije bila umrtvljen i anesteziran grad. Sukov uradak, nažalost, podilazi takvom viđenju te ne stvara odmak od romantiziranoga viđenja pisca. Film ostavlja dojam kako je posrijedi prokleta, splinovska, demonizirana te nadasve privlačna figura neshvaćenoga pojedinca koji nikako nije mogao naći svoje uporište u vlastitom društvenom okruženju, što Kamova svodi na stereotip pubertetlijama zanimljivoga buntovnika, a to je uostalom i jedna od predodžbi koja prevladava o njemu u javnosti i čiji se značaj jedino sastoji u već toliko puta prožvakanom pozivanju na njegovo buntovništvo.

  Puno lomljenja tanjura i čaša, zaglušujućih auditivnih eskapada, prevrtanja stolova i ponešto semantički porozna simbolika (primjerice, prva slika tako očito progovara protiv patrijarhalnoga očinskoga zakona te malograđanskoga mentaliteta, a svakako nije jedina) od ovoga filma čine tek zanimljivu stilsku vježbu, a njegov značaj mnogo je važniji zbog naznaka oživljavanja filmske produkcije u Rijeci. Nažalost, ostaje dojam da je redatelju također trebao ponešto ekspresivniji glumac za glavnu ulogu od Alena Liverića (Ničiji sin), koji svojom mimikom i makeupom više djeluje kao da je ispao iz nekakvog zombie flicka ili sage Sumrak.

  Ukratko rečeno, Kamo? je relativno zanimljiv, svakako pažnje vrijedan pokušaj, na čijoj je koncepciji još trebalo (po)raditi.
  
  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 27. rujna 2010.

Piše:

Dejan
Durić