Zanimljivo pomaknuta suvisla cjelina
57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja, 2010: Šuma summarum, red. Ivan Goran Vitez
-
Kada bi se na Festivalu igranog filma u Puli dodjeljivale nagrade za najduhovitiji naslov i za najbolji filmski plakat (autori Šesnić & Turković), Šuma summarum u tim kategorijama ne bi imala konkurencije. Debitantski dugometražni igrani film 35-godišnjeg Ivana-Gorana Viteza promišljena je crnohumorna akcijska društveno kritična drama garnirana elementima filma strave i pripadajućim pozivanjima na trash i camp estetiku, a mada se na prvi pogled može pomisliti kako iz svega navedenog može ispasti samo zbrčkani cušpajz, Vitez, ujedno i scenarist, rečene je sastojke spretno uobličio u zanimljivo pomaknutu, suvislu cjelinu. Odnosno, sastojke je dobro iskoristio kako bi izrazio što mu je bilo na umu.
Iznoseći zgodu o pustolovnom team-building vikendu djelatnika uspješne hrvatske marketinške tvrtke koju je netom preuzeo nizozemski vlasnik, Šuma summarum - asocirajući na klasike poput Oslobađanja Johna Boormana ili Južnjačke utjehe Waltera Hilla - u dinamičnom, iako možda donekle prejednoličnom ritmu i uz preravnomjernu razinu (visoke) napetosti, kroz spoj akcijskoga i brbljavo-dijaloškoga, uglavnom ironično, katkada nemilosrdno sarkastično, uvijek drsko, hrabro i precizno razmišlja o (ili polemizira sa) strukturnim boljkama suvremenoga društva. Glavna mu je meta beskrupulozni korporativni svijet koji je kao jedan od modela upravljanja nižim, bezvrijednim bićima licemjerno nametnuo teror političke korektnosti.
Pod njim postajemo kapitalističkim robovima razvijenoga Zapada i dok se, primjerice, na team–buildinzima prisilno zabavljamo, razvijamo prijateljstvo, kolegijalnost i osnažujemo timski rad, zapravo strepimo za egzistenciju, pa i za goli život. Jer, svaki razgovor s nadređenim možda jest test lojalnosti, a budući da je profit ispred svega, zaposlenika viška jeftinije je ubiti nego mu dati otpremninu koja ide uz otkaz. A u sprezi s medijskim senzacionalizmom, ali i pristajanjem naroda na nametnuta pravila igre, ubojstvo, smrt ili pedofilija pretvoreni su u tobože privlačne marketinške mamce. Nimalo štedljivije Vitez će se pozabaviti militantnim ljubiteljima prirode ili duševnim Bosancima.
Uočljivije vrline ambicioznog, zrelog i suverenog Vitezova cjelovečernjeg prvijenca su i nastupi petnaestak glumaca (Vilim Matula, Hana Hegedušić, Željko Konigsknecht, Nina Violić, Luka Petrušić, Đorđe Kukuljica, Ivan Glowatzky...) u gotovo ravnopravno važnim ulogama, nenametljivo funkcionalna glazba Hrvoja Štefotića te (u dugometražnom igranom filmu) debitantski snimateljski rad Tamare Cesarec.
© Janko Heidl, FILMOVI.hr, 21. srpnja 2010.
Piše:
Heidl