Još crtića za Veliko natjecanje imamo

20. Animafest, svjetski festival animiranog filma, Zagreb, 1. – 6. lipnja 2010., Velika panorama

  • Putovanje#0008-0209 (Percorso#0008-0209), red. Igor Imhoff
    Velika panorama Animafesta predstavila je filmove koji nisu uspjeli ući u veliko natjecanje, no komisija je smatrala da bi trebali biti prikazani. Program Velike panorame podijeljen je u tri dijela. Prvi započinje solidnim filmom Putovanje#0008-0209 (Percorso#0008-0209) Igora Imhoffa koji razmatra što se događa kada magla sve zavije i sve se prekrije mrakom sjećanja. Iako zvuči pomalo pretenciozno, film je korektno odrađen i gledljiv. Suprotno tome, film Mama pretenciozan je i nezanimljiv. Niti naš film Format Darka Bakliže ne oduševljava previše u međunarodnoj konkurenciji, pogotovo zbog preduga trajanja. Grozno je animiran film Unatraške (Backwards) Aarona Hughesa koji govori o naopakoj ljubavnoj priči. Filozofski zanimljiv, ali radnjom nezanimljiv je i Drux Flux: Theodore Ushev sastavljen od slijeda brzih slika koje prikazuju suvremene ljude smlavljene industrijom. Eksperimentalni animirani film Mamori Karla Lemieuxa iznimno je zamoran, dok je film začudnog imena Mrdrchain Ondreja Svadlena čudan, no vizualno prekrasan. Simpatična je kratka komedija Yan Yan Machiko Tomoke NIshimure i Satoshi Tomioke koja prikazuje usporen život Machiko, čuvarice ovaca iz Kyota. Zanimljiv je njemački film 12 godina (12 Jahre) Daniela Nockekoji je toliko lijepo animiran da bi se mogli postidjeti i mnogi veći, svjetski filmski studiji.

    Tri filma prve projekcije koja se svakako ističu kvalitetom i domišljatošću jesu dva hrvatska i jedan američki crtić. Djed Božićnjak, godine fašizma (Santa, The Fascist Years) Billa Plymptona američki je animirani kratkiš koji je toliko kontroverzan i zapanjujući da oduzima dah. Ne treba niti spomenuti da se radi o vrlo zanimljivoj animaciji kojoj fantastično pomaže pričati priču o Djedu Božićnjaku i njegovom koketiranju s politikom, Hitlerom i pohlepom. Prvi od dva hrvatska filma koji svakako zaslužuje mnogo više nego biti u programu Velika panorama je film Ništa ne traje vječno. Mladi autor Darko Vučenik odličnom i pomalo zastrašujućom animacijom od slatkog ružičastog, čupavog zeke stvara unakaženo čudovište. Posljednji, ali svakako već iznimno uspješni Guliver Zdenka Bašića osvaja srca svakim novim prikazivanjem. O Guliveru smo već mnogo pisali, a korak dalje je istinska želja da film izađe na nekom od dostupnih medija (DVD, Blu ray) kako bi ga što više ljudi moglo pogledati i imati.
    Ništa ne traje vječno. red. Darko Vučenik
    Druga projekcija započela je simpatičnim i pomalo šokantnim filmom Atormenta Cesara Diaza Melendeza i Isabel Heredia Carrion koji je vrlo dobro animiran pomoću pijeska i soli. Odmah nakon njega uslijedio je također odličan Otac (The Father) Lima Choija koji prikazuje odnos između ljudi koji su bliski, ali se ustvari ne razumiju. Koristeći format stripa, film donosi dvije situacije u jednom prizoru. Lijeva i desna stranica prikazuju različita mjesta i postupke na istom mjestu. Film je izrazito zabavan i pitak. Nakon dva vrlo dobra filma uslijedila su dva prilično loša. Stvaranje oblaka (La Formation des nuages) Marie-Hélène Turcotte i Udar u ogledalu (Golpe de espejo) Claudija Diaza pretenciozni su, nezanimljivi i predugački. Stvaranje oblaka barem je impresivno animiran, no Udar u ogledalu pokušava biti dokumentaran, realističan, zabavan i poučan, a ne uspijeva niti jedno od toga. Radi se o iznimno zamorne 23 minute. No, nakon kiše dolazi sunce s filmom Koka (Laska) Michała Soche koji minimalnom animacijom postavlja zanimljiva pitanja, a ujedno je i zabavan. Koka je istinita humoristična priča o muško–ženskim odnosima. Smiješan i poučan pogađa u sridu, što uspijeva i slovenskom filmu Cikorija i kava (Cikorja an' kafe) Dušana Kastelice. Autor na zabavan način priča o muško–ženskom odnosu. Animacija je lijepa i plijeni gledateljevu pozornost, iako je vidljiv utjecaj Burtonove Mrtve nevjeste. Nakon dva dobra filma, očekivano stiže jedan prilično loš. Krila i vesla (Sparni un Airi) Vladimira Leschiova ima nedokučivu priču te ni sam ne znam o čemu se radi nakon odgledanog filma.

    Za kraj organizatori su ipak ostavili podosta dobar film. Krokodil (Krokodill) Kaspara Jancisa priča je o nekadašnjoj opernoj zvijezdi koja je voljom sudbine prisiljena raditi kao krokodil u kostimu od stiropora i zabavljati djecu u igraonici u trgovačkom centru. Film obrađuje usamljenost, uništenje i mogućnost samoubojstva na otvoren i zanimljiv način koji gledatelj lako prihvaća. 
    Krokodil (Krokodill), red. Kaspar Jancis
    Treća projekcija selekcije Velika panorama je najslabija. Večer je započela Filmom o motociklu (Unicycle Film) Thomasa Hicksa koji nije oduševio, ali je mačji kašalj prema ostalima. Animiran je zanimljivo, dok radnja nije posebno intrigantna. Iako naš film Nespavanje ne ubija MArka Meštrovića oduševljava mnoge te sigurno kroči svjetskim festivalima, što me raduje, ja ga niti u drugom gledanju nisam uspio probaviti. Jednostavno radnja nije najjasnija, a i djeluje mi pomalo pretenciozno. No, svejedno pozdravljam uspjehe hrvatske animacije.

    Muha na nebu (The Fly In the Sky) Vere Neubauer bezvezna je i pretenciozna, dok je Tok prometa II (Traffic Flow II) Nicka Fox-Geiga vizualno zanimljiv no u potpunosti neshvatljiv, pa ne želim niti znati što je bilo u Toku prometa I. Zanimljiva je tragična ljubavna priča s Newfoundlanda pod nazivom Vive la Rose Brucea Alcocka. Film je prvenstveno odlično i neuobičajeno animiran tehnikom 2D/3D animacije uz veliku pomoć fantastične stop-animacije. Estonski film Lily Riha Unta predugačak je i nije lak za gledanje. Mačkica (Pussycat) Takena Nagao dijelom je na tragu filma Koka, no ni izbliza nije toliko duhovit i pametan. Riječ je o bizarnom i podosta blesavom crtiću koji se gledateljima želi uvući pod kožu. Niti Dizanje životinja (Animal Lifting) Richarda Fenwicka nije mnogo bolji; pokušava biti humorističan i zanimljiv, no ne uspijeva jer koristi već davno istrošene gegove.
    Crvenoguzi i naizgled simbiotično društvo (Red-end and the seemingly symbiotic society), red. Robin Noord, Bethany de Forest
    Dva posljednja filma solidni su naslovi, prvenstveno zbog lijepe animacije. Astronomov san (The Astronomers Dream) Malcolma Sutherlanda priča je o gladnom astronomu koji zaspi radeći na problemu. Najbolji treće večeri bio je film poduljeg naziva – Crvenoguzi i naizgled simbiotično društvo (Red-end and the seemingly symbiotic society) Robina Noorda i Bethany de Forest. Mravi zakapaju kocke šećera u ledene spilje da bi izgradili golemu palaču, što se pokaže plodnim tlom za uzgajanje ličinki. Te se ličinke otkriju kao neobične, mehaničke izjelice. Prekrasnom i detaljnom stop-animacijom nizozemski film plijeni pažnju.

    Velika panorama nije osobito oduševila, no iz mora animiranih filmova izdvojilo ih se nekoliko koji su zaslužili mjesto u glavnom programu. Ponovno, zahvaljujući Guliveru i Ništa ne traje vječno Hrvatska dokazuje da ima velike autore za velike festivale.

    © Goran Ribarić, FILMOVI.hr, 12. lipnja 2010.

Piše:

Goran
Ribarić

kritike i eseji