Crtež vremena

20. Animafest, svjetski festival animiranog filma, Zagreb, 1. – 6. lipnja 2010., Veliko natjecanje 3

  • Manja soba, red. Cristóbal León i Nina WehrleTreća večer Animafestova Velikog natjecanja otvorila se izuzetnim naslovom Cristóbala Leóna i Nine Wehrle (Švicarska / Čile) Manja soba, uznemirujućim stop-motion filmom maštovita imaginarija u kojem malu mračnu sobu, vjerojatno svoju kaznionicu, dječak maštom transformira u rascvjetalu šumu; iz tjelesnih izlučevina – suza, povraćanja, krvi, kreirajući nokturnalnu menažeriju – vuka, sove, gavrane i štakore, sa propupalim stablima s kojih može jesti utješne crvene bobice. Jednako zlokoban i motivski oslonjen na Manju sobu jest i Leónov suredateljski rad (uz Nilesa Atallaha i Joaquína Cociñu) Luis (Čile), dio trilogije Lucia, Luis, y el lobo, pri čemu se treći dio La casa lobo (Vučja kuća) tek priprema. Luis je pak gotovo pa neodvojiv uradak od Lucije i oba se u potpunosti, u međuovisnosti, naslanjaju jedan na drugi nadopunjujući se (iako je u Velikom natjecanju 4 prikazan samo Luis); ominozna šumska šaputanja dječjih likova, lomljenja ili pospremanja sobe, noćnomorni su kadrovi snimani stop-animacijom, s korištenim materijalima poput ugljena ili kartona, koji pokazuju jasnu senzibiliziranost njihovih autora za košmarno i fantazmagorično.

    Jako se ponosim tobom. red. Don HertzfeldtIzrazito inovativan film suvremenog animatorskog auteura Dona Hertzfeldta Jako se ponosim tobom (Sjedinjene Države) pripada u sam vrh svjetske animacije (njegov Billy's Balloon (o manijakalnim balonima-ubojicama djece) bio je nominiran za Zlatnu palmu a mješavina subverzivnog i apsurdnog Rejected – za Oscara) i drugi je dio zamišljene trilogije Everything Will Be Okay. Hertzfeldtovo remek-djelo realizirano je jednostavnim crtežom bazičnih gotovo dječje naivnih linija, crtanih rukom olovkom na papiru, bez kompjutora, sa 35mm fotografskom tehnikom; ipak, krcato je višeslojnošću – nadrealističnost i efekt začudnosti postiže upravo načinom verbalne interpretacije slikovnoga prikaza, a sve rezultira mračnohumornom tragikomičnošću te dubokim egzistencijalnim i filozofskim promišljanjima – svojevrsnim nadrealističkim egzistencijalizmom.

    Jako se ponosim tobom. red. Don HertzfeldtPronicljivo-ironična no istovremeno dirljiva meditacija o životu visoko je razrađeno, elaborirano i konceptualno djelo – nikako produkt igrarije trenutka, kakva su pak primjerice tri odlična naslova koja se zgodno i zaigrano, na umjetnički visokoj razini poigravaju formom – Videoigra – eksperiment s petljom Donata Sansonea (Italija), Muto umjetnika Blu (Argentina) te Pesovi Vestern špageti (Sjedinjene Države). Pritom potonji uzima predmete iz okoline, dječjeg predznaka, i stavlja ih u začudan i nepredvidiv kontekst; dok Sansone inteligentno i napeto vodi svoju stripovsku borbu, montirajući pokrete kamere na način da akcentuira permutacije nacrtanih likova koji na papiru funkcioniraju slično poput onih na blokićima pri brzom okretanju; argentinski promicatelj kulture grafita Blu pak svoju uličnu umjetnost uzdiže na višu razinu – nestalna nepovratnost njegovih frameova, naime, pridaje im duhovnu dimenziju kakvu imaju primjerice izrade ledenih skulptura odnosno pješčane slike tibetanskih svećenika ili Navajo-indijanaca; jednom kad je kadar nacrtanog na zidu ili pločniku snimljen, rad se uništava kako bi ga zamijenio novi, te i time baš kao i moćnošću crteža Muto pokazuje izrazitu snagu i inovativnost.

    U trećem bloku Velikog natjecanja prikazan je i rad hrvatskog umjetnika Marka Tadića I speak true things, nastao kredom na tamnoj ploči, kao svojevrsni psihoanalitički apstraktan slide-show, produkt vođene meditacije; ne nadrealna dalijevska igrarija asocijacija kao u stop-animacijom realiziranom debitantskom Freudu, ribi i leptiru Haiyanga Wanga. Estonske Urođene obaveze Raoa Heidmetsa pokazale su se banalnom prvoloptaškom satirom konzumerizma a švedska Priča o malenom lutku Johannesa Nyholma kao subverzivan pokušaj koji se ipak nije puno pomaknuo od autorovih vlastitih adolescentskih promišljanja.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 4. lipnja 2010.

Piše:


kritike i eseji