Priroda se budi

20. Animafest, svjetski festival animiranog filma, Zagreb, 1. – 6. lipnja 2010., Veliko natjecanje (1)

  • Vrištala sam protiv života. Ili za njega mlade, red. Vergine Keaton
    Već u prvom bloku Velikog natjecanja 20. svjetskog festivala animiranog filma Animafesta, u njegovu kratkometražnom izdanju, vidjeli smo osam naslova posve različitih tehnika. Bilo je tu 3D i 2D animacije, crteža na papiru, kompjutorske i lutka animacije, kolaža i rotoskopije, a festival je otvorio odličan francuski debitantski uradak Vrištala sam protiv života. Ili za njega mlade Vergine Keaton. Nenarativan film s preokretom, koji progovara snažnim vizualnim i sugestivnom glazbom (Vale Poher), inspiriran gravurama iz 19. stoljeća poput onih Samuel Howitta ili poglavito J. E. Ridingera (šifra: English and German Hunting Dogs) odnosno tapiserijama à la minuciozna Dearleova Fox & Pheasants (scene lova u tekstilnim verdurama vrlo su popularne već kod renesansne aristokracije), ono očekivano preokreće u suprotnost.

    Proplakali gonjeni jeleni u jednom trenutku postaju siloviti progonitelji svojih lovaca-pasa; priroda se budi, razlistava i pupa, pa nakon nabujalih voda – životinjskih suza i nebeske kiše, dolazi neko novo doba – ominoznog smiraja pred katarzičan rasap koji i opet nije ništa drugo doli ciklički glasnik nekog opetovanog suživota živih bića (psi, jeleni i vrane sada trče zajedno). Sepijasti dvodimenzionalni likovi evociraju slutnju kataklizme kao samo jedne stavke na kotaču vremena; progonjeni postaju progonitelji, kišu smjenjuje sunce, svijet se ruši da bi opet ponovno nastao.
    Tajanstvena bolnica, red. Beomsik Shimbe Shim
    Iznadprosječnošću se istaknula i nadrealna južnokorejska Tajanstvena bolnica Beomsik Shimbe Shima koja se bazira na grotesci iskrivljenog i zakrivljenosti, deformitetu i estetici ružnog, čija začudna junakinja postaje istovremeno svojevrsna iščašena Alisa u čudesnome svijetu (u kojem su vrlo važna upravo ogledala, čime se Shim spretno referira na oba najvažnija Carrollova motiva), baš kao i radoznala Dorothy u Baumovu Ozu – zemlji ispunjenja želja (koje simboliziraju crvene cipelice – čarobni predmet koji vodi do željena cilja – ljepote). Autor pokazuje i izrazit smisao za poigravanje vizualnim (likovi u potrazi za ljepotom koriste raznorazna pomagala; 3D naočale, konveksna i konkavna zrcala), kao i za maštovita rješenja kadriranja i estetiku fotografije, poručujući da je ljepota kako u oku promatrača, tako još više oku nevidljiva.

    Njemačko-irska koprodukcija Reci nešto, molim te Davida O'Reillyja treći je najistaknutiji naslov prvoga bloka Velikog natjecanja; izrazito duhovit, neobično pronicljiv rad o pobjedi ljubavi u svakodnevnom turbulentnom odnosu jednoga para – Mačke i Miša, čije humorno biva podcrtano glasovima protagonista a odnosi velikog i malog, perspektive, blizih i daljnjih planova, krupnjaka i totala, riješeni izrazito zanimljivo.
    Reci nešto, molim te, red. David O Reilly
    Zanimljiva je i odluka odabira upravo animacijske tehnike za prikaz teške teme o zapadonjemačkome teroristu Norbertu Kröcheru u švedskom Tussilagu Jonasa Odella, filmaša specijaliziranoga za filmove koji spajaju žive snimke s raznovrsnim animacijskim tehnikama. Rotoskopski pristup u svom kratkom ali efektnom jednominutnom kratkišu Volim te iskoristila je umjetnica Katy O'Connor, glavna animatorica na Linklaterovu Probuđenom životu, a i u takvoj, mini-formi pokazuje smisao za psihologizaciju.

    Preostala tri naslova inicijalnog bloka jesu simpatična japanska Gužva Mirai Mizuea, s hororvacuijskim bitovima eruptiranima u sve više i više koloritnosti, te dva više eksperimentalna naslova – slaba i motivski nejasna austrijsko-njemačka Tulipa Karø Goldt sa stalnim okomitim crtama boje na ekranu odnosno nesvakidašnje pretenciozan, negativistički francuski 4 Eduarda Saliera – ćušpajz tehnika (među kojima svakako ima i uspjelih dijelova) kojima autor kao da je želio pokazati baš sve što može i zna.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 2. lipnja 2010.

Piše:


kritike i eseji