Donositelji sna

19. Dani hrvatskog filma (6. - 11. travnja 2010.): Eksperimentalni filmovi

  • Putnik red. Željka Sarića Likovno-stilska forma ovogodišnje eksperimentalne konkurencije poprilično je ujednačena; riječju, apstraktna i svega nekoliko naslova zadire u čisti, odmah prepoznatljiv (mahom ljudski) oblik pri prezentiranju vlastitih ideja – emotivno-filozofskih ili introspektivno-refleksivnih (Auto-portret Silvestra Kolbasa, Odnos Marija Papića i Pola sata Borisa Greinera). Negdje na razmeđi figurativnog i apstrakcije ostaje Putnik Željka Sarića koji život prezentira vožnjom na vrtuljku; u jednakoj takvoj evocirajuće-sugestivnoj, katkad ubrzanoj katkad usporenoj, katkad zastajkujućoj ali uvijek u kretanju prema naprijed, simulacijskoj kameri.

    Sky Spirits, red. Damir ČučićOstali preferiraju grafičke konstrukte (Davor Sanvincenti u Rijeci /evokaciji crno-bijelih televizijskih šumova/ odnosno Damir Čučić i Boris Poljak u Sky Spirits /animiranom vatrometu, eksploziji boja, kojeg prati i prikladna zvučna podloga/) ili rješenja koja bazno jesu realistična ali se snimaju kao fragment ili pod drukčijim kutom, pri čemu postaju neprepoznatljive forme, osobne impresije njihovih autora (Oslanjanje na srebrnu vrbu Nikole Kovača, Blue Black Berlin Ane Bilankov, No Title Renate Poljak).

    Arheo, red. Vladislav KneževićNajboljim eksperimentalnim naslovom, uz spomenuti Sky Spirits te Trg / 20.stoljeće na filmu Hrvoja Juvančića (redukcijsko probiranje i tehničko poigravanje s arhivskih materijalima Trga bana Jelačića) svakako je Arheo 29 Vladislava Kneževića. Vintaž auru postiže (potpomognut komornim scoreom Viktorije Čop) sepijastom kamerom, tek neznatno oživljavajući stare fotografije iz 1920-ih – ali dovoljno da prizove njihov nostalgičan, zamrznuti, sjetan život koji je pojelo vrijeme (efekt ruzinave, načete slike) – davni, prohujali ljudi, kao da spavaju, neumrli u vremenu i prostoru, poput Trnoružice.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 9. travnja 2010.



Piše:


kritike i eseji