Zanimljivost ideje i slabosti realizacije

Lica glumice, red. Ana-Marija Bokor

  • kadrovi iz filma Lica glumice, red. Ana-Marija Bokor
    U Kinu Europa održana je zagrebačka premijera debitantskog dokumentarnog filma Lica glumice u režiji glumice Ane-Marije Bokor. U centru su pozornosti četiri glumice različitih generacija – Ana Begić, Bojana Gregorić-Vejzović, Doris Šarić-Kukuljica i Marija Sekelez koje su 2007. godine nominirane za Nagradu hrvatskog glumišta. Kroz razgovor s njima i njihovim kolegicama pratimo kako rade i žive od objave nominacija do same dodjele nagrada u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.

    Redateljica na početku dokumentarca napominje da su glumice nominirane za prestižnu kazališnu nagradu, pa se stječe dojam da su nominirane u istoj kategoriji, što nije točno. Sve su nominirane u različitim glumačkim kategorijama, dok Marija Sekelez nije nominirana kao glumica, nego je nominaciju zaslužila predstava Kazališta Žar ptica kojem je ona ravnateljica.

    Glumice su često intervjuirane na dva mjesta te to u gledatelja izaziva osjećaj statičnosti koji redateljica nastoji razbiti prateći protagonistice dok, primjerice, odlaze na tržnicu, u šetnju s djetetom, u kafić ili kazalište. U kazalištu su intervjuirane i druge glumice (Barbara Nola, Jelena Miholjević, Perica Martinović, Marina Nemet) koje govore o svom pozivu te se time glavne protagonistice povremeno gube iz filmskog fokusa. Autorica od Ane Begić i Bojane Gregorić-Vejzović nije uspjela izvući osobnost ni dobiti živopisnost filmskog lika. One se ne razlikuju previše od drugih kolegica koje se samo povremeno pojavljuju. U razgovorima s Doris Šarić Kukuljicom i Marijom Sekelez redateljici je uspjelo kamerom zabilježiti osjećaje u njihovim razmišljanjima o glumačkom poslu i vlastitim životima. Doris Šarić-Kukuljica emocionalno govori o suprugu, o tome kako nemaju djecu te što joj znači gluma, dok kod Marije Sekelez isčitavamo samoironiju, ego koji je svakako potreban u glumi, ali i nevjerojatnu iskrenost zbog koje njezini dijelovi dominiraju cijelim filmom.

    Mlada direktorica fotografije Ana Vrdoljak odradila je posao korektno, no ipak je mogla, u suradnji s redateljicom, odabrati malo zanimljivije pozadine za intervjue, a i potruditi se da stolna lampa ne svijetli stalno iznad glave Marije Sekelez. Montaža filma nije bila na visokoj razini te se moglo uočiti dosta propusta koji se nisu smjeli dogoditi. Začuđuje činjenica da se od prikazivanja u Puli prošlog ljeta nije našlo malo vremena da se tehničke pogreške isprave, što bi bilo vrlo lako budući da film još uvijek nije prebačen na filmsku vrpcu.

    Uz sve slabosti, film Lica glumice trebalo bi pogledati jer je zanimljiv i jedinstven, prvi takav dokumentarni film o glumačkom pozivu.

    © Goran Ribarić, FILMOVI.hr, 2. travnja 2010.

Piše:

Goran
Ribarić

kritike i eseji