Tko čeka, taj se načeka

1. festival hrvatskog animiranog filma, Kino Europa, Zagreb, 20. i 21. veljače 2010. – Druga večer

• Iako je prva večer Festivala hrvatskog animiranog filma obećavala, trend dobrih filmova nije se nastavio sljedeće večeri. Drugu festivalsku večer otvorio je vrlo dobar Povratak autorice Magde Dulčić, u kojem pjesnik šeće ulicama Zagreba te u svakom kutku Gornjega grada pronalazi motive mora i rodnog otoka Hvara. Jednostavnom animacijom s umjerenim korištenjem boja Magda Dučić uvlači nas u zanimljivu priču s kojom se svatko može poistovjetiti i razumjeti je. Da bi animirani film bio uopće napravljen, nužno nam je potreban čudnovati stroj koji snima pokretne slike. Čudnovati izum na zabavan način priča izmišljenu priču o izumitelju koji prije razvoja filma i televizije pokušava napraviti stroj koji će pokretati slike. Iako unaprijed znamo da smiješni izumitelj neće uspjeti, redatelj Dino Krpan uspio je zabaviti.
  
  Nažalost, većina je ostalih autorskih filmova bila razočaravajuća. Format Darka Bakliže kroz pokrete muškarca i žene analizira njihov međusobni odnos. Osobe nisu animirane nego snimljene i postavljene u animirani okvir koji se rasteže prema njihovu pokretu. Problem je što odnos među likovima nije zanimljivo prikazan, a djelo je više nalik eksperimentalnom filmu, baš kao i Revizija poznatog hrvatskog snimatelja i fotografa Gorana Trbuljaka. Ipak, Revizija prikazima razlika između muškog spolovila zainteresira gledatelja, ali poruka filma ostaje nepoznanica. Nepoznat je i cilj filma Nespavanje ne ubija. Premda ima zanimljivu temu o preuzimanju kontrole sna nad javom, završni produkt je nerazumljiv. Ipak, redatelj ljudsku intimu prikazuje vrlo ležerno, baš kao i redateljica Ljubica Heidler u filmu Portret mog srca. Autorica uspješno predočava cijeli život osobe kroz prikaz njezina srca, ali stječe se dojam da je film mogao biti malo kraći.
  
  Kao i prve večeri, ekranizacije literarnih djela nisu uspjele. Istražujući svijet Kafkinih metafora u kojima je društvo dovedeno do apsurda u filmu Na galeriji, redatelj Tomislav Gregl nije uspio ispričati smislenu, razumljivu priču. Ipak, filmom dominira odlična animacija i sjajna glazba Darka Hajseka, koja je uspješno dočarala mističnu atmosferu. Redatelj Vedran Klemen filmom Spamer priča priču o malom čovjeku kojeg brinu veliki problemi u naselju kamp kućica na srednjem zapadu Sjedinjenih Država. 3D animacija je izvrsna i vrlo dobro dočarava ljetnu vrućinu zapada Sjedinjenih Država, no ostaje pitanje zašto je autor film smjestio u Sjedinjene Države ako za to nema niti jedan valjani razlog. Priča filma mogla se podjednako dobro odvijati u bilo kojoj zemlji, pa tako i u Hrvatskoj.
  
  Dva najuspješnija autorska filma druge večeri jesu Tišina Borivoja Dovnikovića i Zvijer u kući Nevena Petričića. Tišina na komičan način analizira buku i lošu stranu sve glomaznijih gradova u kojima živi stanovnik Dovnikovićeva filma. Glavni protagonist bez sluha, nakon dugo vremena odluči uživati u zvukovima pomoću slušnog aparata. Ipak, ostaje razočaran svijetom koji čuje te se vraća poznatoj mu tišini. Odlično animirana, sa zanimljivom radnjom, Tišina plijeni pažnju gledatelja, baš kao i smiješna priča Zvijer u kući. Žena došavši kući spazi miša te odmah smireno, telefonski traži pomoć. Dostavljač donosi što je i naručila – stolicu na koju se penje i vrišti. Petričić je jednostavnom animacijom, nepretencioznom pričom i gegom na kraju od srca nasmijao publiku.
  
  Filmovi djece i mladeži nisu na tako visokoj razini kao što su bili prve večeri. Pretenciozni i neshvatljivi su filmovi Plaža o ljetnom danu na plaži i U novi dan o mladoj pjevačici na vrhuncu slave koja se odaje porocima. Misterij nestale mrkve nije osobito dobar film, ali svakako nije pretenciozan, osjeća se da su djeca uživala radeći ga, pa se odmah i gledatelji zabavljaju. Slučajna pustolovina, o dvije mačkice koje slučajno otplove na malom brodiću, najbolji je dječji film večeri, baš zato što je radnja simpatična, jednostavna i mjestimice smiješna.
  
  Za većinu namjenskih filmova može se reći da su inovativniji i zanimljiviji nego mnogi autorski filmovi. Čarobnu škrinju Kristijana Petrovića, koja je dio projekta promocije i izrade branda Grada Varaždina, savršeno je animirao svjetski poznati Luminus (uvodna špica Oscara 2007.), baš kao što je dobro animirao nezanimljivu reklamu za Knorr Kuhara. Reklama za Dukatino, čokoladno mlijeko traje šest sekundi i ne shvaćam kako je uopće ušla u konkurenciju, jer nije nimalo inovativna. Simpatična je i poučna reklama Školske knjige Pauk Praško koja tematizira paukovo idealno mjesto za izgradnju doma – školsku torbu ljeti.
  
  Zanimljiva je reklama za HT Mostar – Duet flat koju je žiri nagradio nagradom za najbolji namjenski film Festivala iako je ta nagrada trebala pripasti Višnji Skorin i Saši Budimiru za reklamu ISKON – Prinova u obitelji u kojoj se ljubavnim spajanjem kompjuterskog miša i telefona rađa ISKON – daljinski upravljač za televizor. Dijalog između miša i telefona je zabavan, inovativno napravljen te svakako neviđen u hrvatskim reklamama.
  
  Kako prve, tako i druge večeri studentski filmovi dominiraju kvalitetom i sadržajem. Mladi autor Siniša Mataić filmom Bog i zemljani zabavio je fantastičnom animacijom i simpatičnom pričom o padanju jaja na zemlju iz kojih se liježu izvanzemaljci nalik reptilima koji napadaju ljude. Animacija je besprijekorna, baš kao i u domišljatom filmu Ispod Stjepana Milasa o čovjeku koji se čekajući pretvori u nešto apsolutno neobično. Ideja filma odlično je spojena crno-bijelom animacijom te je preporučljivo pogledati ga više puta kako bi se točno zamijetile sve iznimno zanimljive faze čekanja.
  
  Jedini primjer lošeg studentskog filma je film Ja, koji tematizira seksualni identitet. Redateljica Ivana Jurić, zarobivši ženu u tijelo muškarca, mogla je štošta prikazati, no sve je ostalo samo na ideji. Redatelj Ivan Mirko Senjanović, nakon Iza ograde prve večeri, oduševljava i filmom Mensch maschine gdje staru pisaću mašinu, televizor, plišanog miša i telefon spaja na zanimljiv način, stvorivši na kraju kompjutor. Ideja možda nije najoriginalnija, ali je izvedba zabavna te se osjeća autorovo poigravanje, što filmu pridaje poseban šarm.
  
  Cjelokupno, najbolji je film druge festivalske večeri, što su potvrdili i glasovi publike, film Kolinje Marka Dješke o Prascu koji živi u gradu, odlazi na posao s drugim životinjama, no progoni ga mesar jer je vrijeme kolinja. Film je smisleno zaokružena cjelina, vizualno prekrasno ispričana 2D animacijom, a kroz radnju nas vodi odlična glazba Biance Ban.
  
  Loše organiziranom i dosadnom dodjelom nagrada završio je prvi Festival hrvatskog animiranog filma, koji će se održavati bijenalno. Važno je za Hrvatsku da ima jedan ovakav festival, jer popunjena dvorana kina Europa obiju večeri dokazuje da postoji interes za domaći animirani film, a taj interes treba njegovati.
  
  © Goran Ribarić, FILMOVI.hr, 26. veljače 2010.

Piše:

Goran
Ribarić