Putem hrvatske animacije

1. festival hrvatskog animiranog filma, Kino Europa, Zagreb, 20. i 21. veljače 2010. – Prva večer

• 
  Hrvatska animacija konačno je dobila vlastiti festival. Prvi Festival hrvatskog animiranog filma, održan u Kinu Europa, popunio je dvoranu skoro do posljednjeg mjesta, što daje nadu da publika nije odustala od hrvatskog animiranog filma kao što je dala naslutiti Duga Joška Marušića. Nezanimljivim otvaranjem i dodjelom nagrade za životno djelo Borivoju Dovnikoviću započela je prva festivalska večer.
  
  Film otvaranja bio je Zeko i potočić našeg poznatog animatora Milana Blažekovića (Čudesna šuma, Čudnovate zgode Šegrta Hlapića). Autor je osuvremenio i nadogradio poznatu tužnu pjesmicu Zeko i potočić Branimira Mihaljevića. Kroz pjesmu pokušao je prikazati povijesno-političku situaciju u Hrvatskoj – od Jugoslavije do nedavne privatizacije. Vizualno lijepom animacijom i prerađenom pjesmom gledatelji se mogu zabaviti, no ipak ostaje gorki okus u ustima zbog sakaćenja glazbenog klasika. Taj okus u ustima pokušava isprati prvijenac Prva jutarnja mlade Martine Lukanović, koji prati ritual ispijanja jutarnje kave mlade poslovne žene, za čiji je model uzeta glumica Katarina Bistrović Darvaš. Redateljica poručuje da tek nakon što je kava ispijena život oko nas dobiva realne obrise. Zanimljivo je pratiti vizualni prijelaz maglovitog jutra prije ispijanja kave, pa sve do odlaska na posao. Kroz film osjeća se iznimna autorska predanost djelu te se od te mlade autorice može još mnogo toga očekivati.
  
  Nasuprot vrlo dobrom prvijencu Davora Međurečana, pretenciozni Faust ili o padanju nije uspio u svojoj nakani. Iako je film vizualno izrazito zanimljiv, priča je nejasno ispričana, dapače u potpunosti neshvatljiva. Niti Zapivala ptica mala, vizualna interpretacija teksta pjesme o neuzvraćenoj ljubavi, nije uspjela pobuditi osjećaje. Redateljica Mare Šuljak 2D animacijom u crno-bijeloj tehnici dočarava inače prekrasnu ljubavnu pjesmu, no osjeća se da je bilo potrebno uložiti mnogo više truda i energije.
  
  Još jedna literarna obrada nije u potpunosti uspjela. Autori filma Cristobal Colon Dušan Gačić i Ljupče Đokić obrađuju istoimenu dramu Miroslava Krleže ispričanu ponovno crno-bijelom animacijom bez upotrebe mnogo detalja, no sve to ne pomaže u shvaćanju što su autori htjeli poručiti u predugih osam minuta filma. Također osam minuta traje pomalo dosadan film Pod konopima koji obrađuje različitost kvačica za vješanje rublja. Sve su slične, a opet tako različite baš kao i ljudi. Iako je ideja zanimljiva, realizacija je ponovno predugačka i nezanimljiva.
  
  Dojam dosadašnjih autorskih filmova popravlja Guliver Zdenka Bašića u zapanjujućoj 3D animaciji, uz odličnu naraciju veterana Pere Kvrgića. Izrazito složenu viziju besmrtne priče o Guliveru autor odrađuje besprijekorno, vizualno plijeneći pažnju gledatelja, baš kao i Samoća Milana Trenca. U osam minuta Trenc je ispričao zanimljivu priču o samoći, ljubavi i osjećajima koji sve to ipak nadilaze. Iznimno jednostavnom animacijom autor naglašava samoću glavnog lika te pridonosi atmosferi filma.
  
  Simpatični su i Trk Nevia Marasovića, kao i Rudijev leksikon Nedjeljka Dragića. Marasović je ispričao vječnu priču čovjeka čiji život pratimo od rođenja do smrti, a sve u trku. Porukom da kroz život prolazimo trčeći, ne opažajući stvari oko sebe, prebrzo odrastajući i stareći, redatelj je neiscrpnu temu obradio na simpatičan način. Također simpatični Rudijev leksikon o tipičnom malom čovjeku koji obavlja banalne kućanske poslove, drži pažnju gledatelja tijekom osam minuta trajanja.
  
  Iako nije profesionalna animatorica, niti studentica, desetogodišnja Pia Vinka Klaić pozabavila se u svom animiranom filmu Budilica sebi bliskom temom. Jutarnje spavanje prekida budilica koje se djevojčica želi što prije riješiti. Budilica je najbolji film djece i mladeži baš zbog svoje nepretencioznosti i djetinjeg šarma, dok su ostali filmovi većinom osrednji radovi koji vrlo često završavaju smiješnim gegom. Tako je Foto safari nasmijao publiku gegom o lavu koji pokušava uloviti antilopu, ali mu to ne uspijeva jer ga stalno ometaju turisti na foto safariju. Iako nije uspjela kao Pia, također desetogodišnja Ivona Levak Plavom čarolijom trudila se vizualno prikazati podvodni svijet u koji maštom, čitajući knjigu, ulazi djevojčica pretvarajući se u sirenu.
  
  Ozbiljnijim temama pozabavili su se Centar za film i video Dubrava filmom Novine, kao i Mozaik djece Škole animiranog filma iz Vrbovca. Mateja Barešić Novinama propitkuje gledatelje o važnosti vijesti i novina te postavlja pitanje koje su prave vijesti. Filmu nedostaje dječje razigranosti, kao i Mozaiku koji govori o razlikama među ljudima – od najmlađe do najstarije dobi, promatrane kroz prizmu izoliranih i odbačenih pojedinaca. Iako se radi o hrabrom djelu, kritika društva nije dovoljna. Nedostaje šarma koji će povući gledatelje i natjerati ih na nužno potrebno razmišljanje.
  
  Studentski filmovi Akademije likovnih umjetnosti svi su odreda dobri, pa čak i odlični kratki animirani filmovi. Premda Granicama i mostovima Lucije Mrzljak nedostaje sadržaja, film nudi atraktivnu stop animaciju i nadasve zanimljivu temu. Redateljica propitkuje tjelesne, prostorne i zemljopisne granice, baš kao i ljudske granice i mostove. Studentskim filmom Iza ograde Ivan Mirko Senjanović uspio je gledatelje šokirati u nekoliko navrata. Prvotno šokira dječjom, pomalo banalnom animacijom dvoje djece koji se kroz zelenilo igraju loptom, a prati ih pjesmica Kad se mnogo malih složi. Kada lopta prijeđe ogradu, djeca je pokušavaju prijeći. Šokirani smo vidjevši da se djeca nalaze u svojevrsnom koncentracijskom logoru, a svugdje oko njih je pustoš prikazana detaljnom, profesionalnom animacijom, dok je početak izrazito stiliziran. Autor poručuje da je dovoljan trenutak kako bi djetinjstvu došao kraj.
  
  Studenti nastavljaju u sumornom tonu filmovima Miramare i Jače od života. Michaela Müller smjestila je priču Miramarea na granice europskog Mediterana gdje turisti dolaze na opuštanje i odmor, dok se ilegalni imigranti bore za život. Nasuprot sadašnjosti koju pokušava kritizirati Miramare, Jače od života vodi nas u zastrašujuću i uznemirujuću, daleku 2037. godinu te prikazuje život na Zemlji poslije opće katastrofe. Autor Livio Rajh studentskim filmom, uz pomoć vizualno odlične 3D animacije, potiče na razmišljanje o nama samima. Ipak, bode u oči činjenica da je radnja smještena u pustinji Nevade, što gledatelja pomalo distancira, a što nikako nije bio autorov cilj.
  
  Jedini studentski animirani film prve večeri koji se ne bavi velikim temama odličan je dječji crtani film Gig – put do zvijezda. Koristeći naprednu tehnologiju, izvanzemaljac Gig nastoji boraviti među zvijezdama. Ljepotu takvoga života prekine kvar opreme te slijede simpatične nevolje. Film je fantastično animiran i osjeća se izrazita autorova strast ka dječjim pričama, baš kao i u namjenskom filmu Čovječuljak snovuljak, snimljenom za potrebe Školske knjige. Autorica Ivana Guljašević priča priču o čovječuljku snovuljku koji putuje kroz svemir te s neobičnih planeta skuplja sastojke za uljepšavanje snova.
  
  Vrhunac prve večeri bio je autorski film Moj put redatelja Veljka Popovića koji obrađuje vječnu temu o odrastanju i sazrijevanju, o životu općenito. Tema je ispričana kroz priču o cipelama i nevidljivom kamenčiću u njima koji nas gura kroz život. Film je zaokružena cjelina, vizualno prekrasno ispričana 2D animacijom, a kroz radnju nas vodi ugodan i topao glas legende hrvatskog glumišta Zlatka Crnkovića. Radi se o svakako najboljem filmu na festivalu što je potvrdio i žiri Glavnom nagradom za najbolji autorski film.
  
  © Goran Ribarić, FILMOVI.hr, 23. veljače 2010.

Piše:

Goran
Ribarić