Nakon duga čekanja

Duga, red. Joško Marušić

• 
  Kupujući kartu za hrvatski cjelovečernji animirani film Duga Joška Marušića doživio sam hladni tuš. No, ne stoga što je gledalište bilo rasprodano, nego zato što sam shvatio da ću biti jedini gledatelj u kinu. Ljubazna prodavačica još me i pohvalila da idem gledati, kako je rekla, iznimno lijep i emotivan film. Teško se ne složiti s njezinom točnom tvrdnjom.
  
  Dvije poznate poetske priče Dinka Šimunovića Dugu i Alkara Joško Marušić je spojio, prilagodio i dobio zaokruženu cjelinu vrijednu pažnje. Film započinje i završava kratkim igranim dijelom u kojem otac (Janko Popović Volarić) putuje s djecom Cetinskom krajinom. Doima se da otac djeci priča priču o djevojčici Srni i njezinom nezadovoljstvu svijetom koji je okružuje. Živeći u sredini i u vremenu u kojem su muškarci svemogući ona, sanjajući o alkarima, mašta o tome da postane dječak. Film prati i odnos oca Rašice i sina Salka, oba zaljubljena u mladu Martu. Na kraju, Marušić likove nježno povezuje čudesnom dugom. Film pripovijeda o sudioništvu djece u povijesti, njihovim podvizima i stradanjima u ratovima o kojima se u našim školskim udžbenicima ne piše, no nesumnjivo ih je bilo. Uz povijesne ratove, film govori i o međugeneracijskim ratovima.
  
  Punokrvni autor filma Joško Marušić odlučio se za nesvakidašnju animaciju. Kombinacijom dominantne pastelne 2D tehnike i prigušene, gotovo nevidljive 3D animacije postignut je iznimni vizualni doživljaj. Krajolici, kao i scene bitke protiv Turaka, spektakularni su, vizualno uzbudljivi i nadasve očaravajući. Likovi su jednostavno animirani, što se djeci, koja stalno gledaju detaljnu digitalnu animaciju, može činiti grubim. Ipak, jednostavnost daje svojevrsni šarm likovima.
  
  Gledatelja kroz film vodi topao i emotivan glas naratora Krešimira Mikića. Ponekad se čini da narator pretjerano objašnjava sliku, no kako se radi o animiranom filmu teže tematike namijenjenom djeci, to mi se čini oprostivim. Film vjerno prati odlična glazba mladog skladatelja Dinka Appelta. Kada je potrebno, glazba je iznimno spektakularna, čime pridonosi gledateljevu uzbuđenju.
  
  Odabirom prekrasnih Šimunovićevih priča Marušić je, poput alkara, pogodio u sridu. Ipak, čini se da neće kao Rašica pobijediti tako da mu željezni krug – alka nakon pogotka u sridu odbačena u zrak ponovo doleti na koplje u sridu. Na veliku žalost, roditelji ne vode djecu u kina pogledati Dugu. Zašto? Možda zbog neobične, ali prekrasne animacije, možda zbog loših kritika po novinama, s kojima se ne slažem, ili možda film nije dobro izreklamiran? Šteta je da djeca propuštaju tako poučan film, koji je i meni približio određene činjenice.
  
  Nakon gotovo trinaest godina Hrvatska konačno opet ima dugometražni animirani film, na čijoj je realizaciji sudjelovalo 120 crtača iz Zagreba i Splita, a publika ga ne primjećuje. Nadam se samo da ovo neće biti obeshrabrujuće za one koji se žele baviti animacijom i ići stopama Joška Marušića i Milana Blažekovića (Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 1997). Film svakako pogledajte.
  
  © Goran Ribarić, FILMOVI.hr, 29. siječnja 2010.

Piše:

Goran
Ribarić