Rat kao droga

Narednik James (The Hurt Locker), red. Kathryn Bigelow

  • Narednik James (The Hurt Locker), red. Kathryn BigelowNalet borbe često je snažna i smrtonosna ovisnost, zato što je rat droga.

    Taj moto Chrisa Hedgesa odmah nas uvlači u egistencijalnu situaciju narednika Williama Jamesa (Jeremy Renner) iz čije se perspektive rat mahom i promatra. Rat je za njega svojevrsni opsesivno-kompulzivni poremećaj jer mu se mora neprestano vraćati. Kada u završnici filma završi kod obitelji, supruge i maloga sina, u Sjedinjenim Državama, svjesni smo da će se vratiti natrag u Irak. Kroz njegov lik redateljica Kathryin Bigelow zapravo secira psihologiju rata jer on nudi spekatkl, podiže adrenalin, stvara ovisnost, sredstvo je proizvodnje žudnje te predstavlja bijeg od otuđene i monotone egzistencije i obiteljskoga života u bezličnim predgrađima. Ili da parafraziram Freduove riječi koje je izrekao u kontekstu religije – rat je ovdje isto tako sagledan kao kolektivna neuroza čovječanstva, osuđen na neprestano ponavljanje kao svojevrsni ispušni ventil. U jednom trenutku filma tako i vojni psihijatar kaže neurotičnom vojniku Owenu Elridgeu (Brian Geraghty), kojemu susret sa smrću te suočenost s vlastitom ugrednošću predstavlja neizdrživ pritisak: "Rat je jedinstveno iskustvo u životu. Može biti zabavno." Naravno posrijedi je najobičnija ratna propaganda salonskoga psihijatra koji se nikada u svojoj karijeri nije maknuo iz vojne baze, a kada to napokon učini, nespretno pogiba. Međutim, ta replika vrlo dobro ilustrira i Jamesov svjetonazor jer za njega je rat poput nasilne videoigre koju igra u svojoj sobi u američkoj bazi u predahu od iračkih pustolovina, čime se intenzivira osjećaj važnosti.

    Kathryn Bigelow stekla je ugled nabrijanim akcijskim filmovima, a ovdje gotovo u potpunosti mijenja fah. Nije joj cilj prikazati pustolovnost, akcionost i bombastičnost rata, premda se mora priznati da su borbene sekvence zaista maestralno režirane, nego joj je mnogo više stalo do seciranja efekta rata – njegovog zla, nasilja, besmila, ali ujedno i humanosti, koju je unatoč svim negativnim učincima, moguće zadržati. Stoga je Narednik James u potpunosti psihološki intoniran film koji rat koristi kao povod da bi, na primjeru nekoliko ljudi, promatrao kako on djeluje na njihove psihe i svjetonazore, pa tako svaki od pripadnika specijalne jedinice Bravo ima vlastite preokupacije, stavove i probleme koji ga usmjeravaju da djeluje na stanoviti način.
    Narednik James (The Hurt Locker), red. Kathryn Bigelow
    Navedenome doprinose dvije bitne činjenice. Film nema čvrstu narativnu strukturu sazdanu oko čvrstih fabularnih uporišta, nego je naracija fragmentarna te se raspada na nekoliko situacija koj se referiraju na događaje u kojima se našla grupica pripadnika Brava, jedinice koja se bavi razminiravanjem te uklanjanjem eksplozivnih naprava u Iraku. Točnije, prate se njihove svakodnevne (ne)zgode tijekom dvadeset i osam dana, koliko im je preostalo do završetka misije. Takvom organizacijom priče bez čvrstih uporišta zrcali se ratni svijet u kojem se protagonisti nalaze, a koji je i sam izgubio svoje uporište, pa protagonisti Kathryn Bigelow žive od trenutka do trenutka jer nikada ne mogu biti sigurni hoće li preživjeti sljedeći zadatak. Stoga kaotična i fragmentarna naracija također sugerira kaotičnu i frenetičnu situaciju u kojoj su se našli te u kojoj niti sami ne mogu složiti koherentne cjeline od vlastitih života. Oni su u Iraku, moglo bi se reći, izgubljeni u prijevodu. S druge strane, dinamična forografija Barryja Ackroyda, koja igra na pseudodokumentarističku crtu gerilskoga snimanja iz ruke, dodatno intenzivira doživljaj ratnoga kaosa neurotičnim pristupom te neprestane suočenosti s opasnošću i smrću što izravno korespondira sa spomenutom strukturom priče.

    Vjerujem da će mnogi gledatelji ostati iznenađeni redateljičinim tretmanom rata jer posrijedi nije antiratni film, ali isto tako niti proratni, koji bi nastojao secirati (ne)opravdanost američke intervencije u Iraku. Štoviše, Bigelow zazire od izražavanja bilo kakvih svjetonazorskih stavova pa je njezin pristup i rukopis posve hladan, lišen bilo kakvoga patosa i emocionalnosti. Fokalna točka njezinog filma spomenuta je grupica vojnika te gledatelj u poptunosti biva prepušten njihovom iskustvu pa je ideološka oštrica sasvim otupljena. Stoga se status drugih, u čiju su zemlju pristigli, ne prikazuje niti tematizira, a o njihovom položaju možemo eventualno saznati iz perspektive pripadnika Brava. Bili oni osvajači ili nešto sasvim drugo, Bigelow im je ipak uspjela pridodati notu humanosti, što se zasigurno neće svima svidjeti.
    Narednik James (The Hurt Locker), red. Kathryn Bigelow
    Glumačke kreacije su izvrsne, posebice Jeremyja Rennera (28 tjedana kasnije), a u efektnim manjim ulogama pojavljuju se i Guy Pearce (L. A. povjerljivo), Ralph Feinnes (Schindlerova lista, Brižni vrtlar) te David Morse (Zelena milja).

    Kathryn Bigelow u svojoj filmografiji ima dva sjana filma – akcijski triler Pakleni val (1991) i futuristički znanstveno-fantastični uradak Čudni dani (1995), od kojih je potonji možda jedan od najljepših izdanaka toga žanra snimljen u prethodnom desetljeću. S Narednikom Jamesom čini se da se vratila u formu nakon nekoliko slabijih i manje zapaženih naslova, poput K – 19: The Widowmaker (2002), te potvrdila status jedne od svakako najhrabrijih i najintrigantnijih suvremenih holivudskih redateljica.

    © Dejan Durić, KULISA.eu, 25. studenoga 2009.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji