Četiri stoljeća pjesme

Dokukino Croatia: Sevdah, red. Marina Andrée

  • Sevdah, red. Marina AndréeBosanski soul, bosanski fado ili blues, baladična, tugaljiva glazba, jedinstvena regionalna narodna glazbena forma i izraz, sevdah je zapravo u kompoziciji i stilu nacionalni temelj folklora i kulturne tradicije, etno-ekspresivna cante hondo - duboka pjesma (poput ciganske siguiriye) o kojoj su (doduše, u kontekstu andaluzijskih napjeva osebujna prepleta arapskih i starošpanjolskih idioma) raspravljali još i Lorca i Manuel de Falla, ozbiljna i dirljiva, rijedak primjer primitivne, iskonske, prirodne pjesme (baš kao što u Hrvatskoj, primjerice, postoje ojkalice, rere i gange – pri čemu su potonje netom zaštićene od strane Ministarstva kulture kao autohtono nacionalno blago).
    Sevdah, red. Marina Andrée
    Upravo sevdahom odnosno sevdalinkama bavi se dojmljiva bosanskohercegovačko-hrvatska koprodukcija Marine Andrée Sevdah (dobitnica Nagrade publike na Sarajevskom filmskom festivalu 2009), nastala kao osobni impuls redateljice i glazbenika Damira Imamovića (sin Nedžada i unuk legendarnog zen-izvođača sevdalinki Zaima), iniciran preranom smrću njihove prijateljice, spisateljice i ljubiteljice sevdaha Farah Tahirbegović. Riječ potječe od arapske riječi sawda što znači crna žuč, dok se u Bosni pojmovno veže za melankolično raspoloženje, snažnu čežnju, izraz duše.
    Sevdah, red. Marina Andrée
    Primjereno poetična filmska sevdalinka Marine Andrée tako postaje vrlo intimna proslava bosanskog kulturnog identiteta i ljepote tradicije, ispunjena prepoznatljivim vizualnim kodovima – okusima, bojama, mirisima – domaće kafe i rahat-lokuma, čaršija i kasaba, bašča, avlija i šadrvana, mejhana i akšamluka, prepunih zvukova saza i sazlija, s duhovima Šantićeve Emine i Heinove Azre kao kulturnoreferencijalnih evokacija sevdaha. Miješajući pritom filmske snimke s onima kućne radinosti odnosno arhivskom dokumentacijom, Andrée prikazuje kratku povijest evolucije te glazbene forme odnosno u podkontekstu nastoji približiti njen arhetipski, univerzalno osjećajni sloj te time njeno celuloidno sevdisanje postaje čisti, bezvremenski sažeti prikaz četiristostoljetne fascinacije i zaljubljenosti u glazbu.

    © Katarina Marić, KULISA.eu, 4. studenoga 2009.

Piše:


kritike i eseji