Žanrovski klišei i društveno-politička satira

Šalša, red. Dražen Žarković, Crna Gora, Hrvatska, Srbija, BIH, 2024.

Piše: Marijan Krivak

Lijepo režirana, vizualno atraktivna i lepršava romansa

Nakon ljeta, red. Danis Tanović, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Rumunjska, Slovenija, Srbija, 2024.

30.8.2024. Film je izuzetno lijepo režiran i kadriran, slike su nestvarne, glazba zaokružuje dojam lepršavosti ali i stalne napetosti jer naši junaci svi odreda nose svoju priču – tešku ili manje tešku. Priču o izgubljenom i ponovno pronađenom identitetu, priču o samoći i težnji da se ona razbije, priču o monotoniji te alkoholu i opijatima koji služe da olakšaju život. Ljubav je ipak najjači životni opijat, no ne dešava se često....pročitajte cijeli tekst...

Najambijentalniji i najsloženiji film u dosadašnjem redateljevom opusu

Pamtim samo sretne dane, red. Nevio Marasović, Hrvatska, 2023.

Piše: Marijan Krivak

6.5.2024. Marasović nam je podastro dosad svoj najambijentalniji, najsloženiji film. Namjere su mu bile ultimativne. Nesumnjivo, radi se o prikazu same bîti, dakle usmrtivosti života – ni više ni manje. Unatoč odličnim glumačkim kreacijama, dojam je da su Gisvoldov scenarij i Marasovićeva izvedba ambiciozni, no pompozni i nametljivi. ...pročitajte cijeli tekst...

Zasluženo dokumentarno-igrano priznanje velikom umjetniku

Tihi skitnica, red. Zdenko Jurilj, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, 2023.

Piše: Katarina Marić

12.2.2024. Slikar, crtač, pisac i pjesnik, restaurator i filmaš, a iznad svega jedan od najznačajnijih europskih majstora grafike dvadesetog stoljeća Virgilije Nevjestić maestralna je umjetnička osobnost nacionalne nam baštine, osebujnog i samosvojnog imaginativnog rukopisa. Zasluženo priznanje velikom umjetniku daje i Zdenko Jurilj svojim najnovijim dokumentarno-igranim uratkom. ...pročitajte cijeli tekst...

Između želje, fantazme i sirove stvarnosti

Slatka Simona, red. Igor Mirković, Hrvatska, 2024.

Piše: Marijan Krivak

9.2.2024. Slatka Simona film je relativno privlačnih motiva. Blagonaklono prema autoru, moglo bi se reći da prilično sugestivno tematizira ljudsku samoću danas. Ipak, najbolji je dio ovog filma njegov izgled. Kamera Ivana Zadre odlično je prenijela shizofreni dualizam između fantazmi virtualnog blještavila i sivila zagrebačkih dana/sumraka/noći....pročitajte cijeli tekst...

Redateljski i glumački maestralni seoski Glembajevi

Sveta obitelj, red. Vlatka Vorkapić, Hrvatska, 2023.

Piše: Vesna Aralica

5.1.2024. Film je maestralan prikaz uzrečice: izvana gladac, a iznutra jadac. Lako je uočiti kako je motivacijska literatura redateljice tematika o teškom položaju žene u patrijarhalnoj sredini i generacijski sukobi koje su autentično i u maniri kritičkog realizma i ekspresionizma opisali Josip i Ivan Kozarac, Šimunović, Begović i Krleža. A crta moralnoga propadanja čitava naraštaja filmskim jezikom vješto je povezana s gospodarskim obiljem i obiješću. ...pročitajte cijeli tekst...

U potrazi za novim sobom

Pelikan, red. Filip Heraković, Hrvatska, 2022.

Piše: Vesna Aralica

Redateljski zreo komentar na socijalnu percepciju nasilja nad ženama

Samo kad se smijem, red. Vanja Juranić, Hrvatska, Srbija, 2023.

Piše: Marijan Krivak

30.11.2023. „Da li te boli? Samo kad se smijem.“ Ova rečenica nakon Tinina prvog premlaćivanja gorko sažimlje priču filma. Signum je to svijeta u kojemu polako gubimo sposobnost suosjećanja prema žrtvama nasilja. Iako je to globalan fenomen, posebično je to akutno baš ovdje kod nas. Film Vanje Juranić umjetničko je svjedočenje o tome s dubokom socijalnom sviješću. ...pročitajte cijeli tekst...

Glumački sjajan i redateljski suveren prikaz stresa bračne nevjere

Sedmo nebo, red. Jasna Nanut, Hrvatska, 2023.

Piše: Marijan Krivak

15.11.2023. Usprkos priređenoj, virtualno-medijskoj zbilji koju nam Sedmo nebo stavlja pred kritički instrumentarij, mogu reći da je Jasna Nanut uspjelo debitirala u dugoj formi. Stres, kriza, bračna nevjera/preljub, kapitalizam kao „jedina igra u gradu“ (Žižek) na koju dobrovoljno pristajemo, sve je to circulus vitiosus i… idemo dalje. ...pročitajte cijeli tekst...

Sinteza cjelokupne redateljeve stvaralačke poetike

Escort, red. Lukas Nola, Hrvatska, Makedonija, Kosovo, 2022.

Piše: Vesna Aralica

14.11.2023. Posljednji film Lukasa Nole Escort, ovjenčan Zlatnom arenom na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Puli za sporednu mušku ulogu (Krešimir Mikić) i scenografiju (Ivan Veljača), posthumno je potvrdio njegov status razvijenog filmskog umjetnika koji je pomicao granice režije. Escort je filmsko ostvarenje o kojem će se dugo govoriti kao o klasiku, jer predstavlja sintezu i poetiku cjelokupna Nolina stvaralaštva. ...pročitajte cijeli tekst...

Solidna gastarbajterska elegija s elementima gorkog humora

Bosanski lonac, red. Pavo Marinković, Bosna i Hercegovina, Njemačka, Hrvatska, 2023.

Piše: Marijan Krivak

25.10.2023. Bosanski lonac dobro je zanatski režiran film. U nekim trenucima malo gubi na dinamici naracije, ali se i uspješno vrati kakvom uspjelijom, gorko-humornom sekvencom. Ipak, najjači mu je sastojak suptilno naznačena emocija. Na koncu, Pavo Marinković predstavio se dosad najsolidnijim uratkom u svom opusu. ...pročitajte cijeli tekst...

Čistokrvni krimić u kojem se ubojstva nižu kao na pokretnoj traci

Šutnja, sezona 2, Hrvatska, Ukrajina, red. Dalibor Matanić, 2022-2023.

Piše: Dejan Durić

23.10.2023. Šutnja 2 naglasak preusmjerava sa Stribora, koji i dalje ostaje bitan, na detektivski par Vesnu i Vladimira, koji bivaju suočeni s nizom novih zločina – ubojstava, što rezultira teorijom o pojavi osječkoga osvetnika. Time se očito sugerira da će veća pažnja biti posvećena kriminalističkim aspektima priče. Stoga je druga sezona čistokrvni krimić u kojem se ubojstva nižu kao na pokretnoj traci....pročitajte cijeli tekst...

Groteskno ostvarenje tankog suspensa

Smrt djevojčice sa žigicama, red. Goran Kulenović, Hrvatska, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, 2023.

Piše: Marijan Krivak

11.10.2023. Tijekom trajanja ovog filma osjećao sam stalnu nelagodu. Jedino što me donekle tješilo pri takvom doživljaju bile su fotografske vedute jesenjeg Raba. Ponekad se činilo i da je sama filmska priča tek izlikom za odabranu ambijentaciju. No, svjestan sam i da su autori željeli podastrijeti pred nas osebujni bodulski fatalizam. Sve u svemu, vodili su nas u neinventivnu prazninu usudnih ćorsokaka svojih protagonista. ...pročitajte cijeli tekst...

Ocrtavanje bosanske ratne i postratne traume u komičko-tragičkom tonu

Praznik rada, red. Pijer Žalica, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Srbija, Crna Gora, 2022.

Piše: Marijan Krivak

Uz sjajne glumce i čuvanje sjećanja na neki tragičniji, ali ljudskiji svijet, Praznik rada moguće će postati istinskim filmskim zalogom/amanetom budućim naraštajima. I bivši ovisnik Muris (Vedran Đekić) u jednom trenutku kaže Admiru za Fudu, da ga je izvukao kada mu je bilo najteže. Trebamo Život, nakon zagrljaja Smrti, ali i kino-art da se sjetimo što nam se to zbilo u zadnjih 30 godina na ovim prostorima. ...pročitajte cijeli tekst...

Izvrstan prikaz vedrog, dinamičnog i pomaknutog dječjeg svijeta

Dnevnik Pauline P., red. Neven Hitrec, Hrvatska, 2022.

Piše: Katarina Marić

Dnevnik Pauline P. naslov je koji razbija predrasude o domaćem filmu, koji pozamašno grabi naprijed u općem procvatu domaćeg dječjeg filma i koji se fino sljubljuje sa senzibilitetom Nevena Hitreca za dječju psihologiju (prethodno iskazan u odličnom dokumentarcu Povuci-potegni, 2020) odnosno koji, vjerujemo, najavljuje novi serijal filmova o Paulini, na tragu onog o Koku....pročitajte cijeli tekst...

Između promašenog života i pogođene smrti

Punim plućima, red. Radislav Jovanov Gonzo, Hrvatska, 2022.

Piše: Marijan Krivak

Gonzova pripovijest nostalgična je priča o vremenima kad su njegovi (anti) junaci disali punim plućima. Je li film uspio u svojoj nakani da nam približi te filmske karaktere, da ih učini životnim, punokrvnim ljudima koje susrećemo i inače u našem životu? Paaa… rekao bih da, na neki način, jest. Iako je Punim plućima zapravo poprilično komoran film, gotovo pa teatralnog postava, dijalozi među likovima čine ga dinamičkim. ...pročitajte cijeli tekst...

Mutna i besperspektivna slika hrvatske zbilje

Glava velike ribe, red. Arsen Oremović, Hrvatska, 2022.

Piše: Marijan Krivak

Uz već dokazani dokumentaristički nerv, Oremović tek na trenutke pokazuje nekovrsno umijeće vođenja igrano-filmske storije. Uz glumce, čija bezizražajnost i jest glavni adut filma, cijela je fabula poprilično šablonski postavljena. Iako se radi o vrsnom ko-scenaristu s ovih prostora – Ognjenu Sviličiću, priča je stereotipna, nametljivo mračna. ...pročitajte cijeli tekst...

Osebujan i poetski vrlo sugestivan kino-iskaz

Tragovi, red. Dubravka Turić, Hrvatska, Litva, Srbija, 2022.

Piše: Marijan Krivak

Dubravka Turić, uz nezanemarivu autorsku participaciju glavne glumice Marije Škaričić, iznjedrila je vizualno i ozračjem vrlo dojmljiv dugometražni prvijenac. Tragovi, mislim, neće imati puno gledatelja. Ali, svatko tko ih vidi i bude znao prepoznati njihovu ideju počivališta dušâ, imat će privilegiju istinskog estetskog doživljaja. Ništa manje nije se ni očekivalo od ove autorice. ...pročitajte cijeli tekst...

Jedan je od ponajboljih domaćih ratnih filmova koji uspješno prenosi ratne strahote i značaj Vukovara

Šesti autobus, red. Eduard Galić, Hrvatska, 2022.

Piše: Ervin Pavleković

Šesti autobus Eduarda Galića jedan je od ponajboljih domaćih ratnih filmova koji uspješno uspijeva prenijeti ratne strahote i značaj Vukovara za suverenost države i za našu slobodu te još jednom podsjeća na ono što je dio kolektivne traumatske memorije i na ono što se katkad i treba podsjetiti, jer upravo to nas je oblikovalo i stvorilo. ...pročitajte cijeli tekst...

Solidan kino-artefakt mučne i tjeskobne atmosfere

Stric, red. Andrija Mardešić, David Kapac, Hrvatska, Srbija, 2022.

Piše: Marijan Krivak

Atmosfera mučnine i tjeskobe, a zatim i straha, napetim je gledatelja mogla držati tijekom cijelog filma. No, njegova žanrovska formulaičnost, čiji se konačni idejni rasplet nije na kraju niti dogodio, razlog je navlastite nezadovoljenosti cjelinom. Jest, vješto su Babac i Mardešić manipulirali gledateljskom pozornošću, ali na koncu nisu izašli iz idejne/ideološke mrtvouzice koju su sami zapetljali. ...pročitajte cijeli tekst...

Ambiciozan pokušaj nadrealističke psihodrame

Da li ste videli ovu ženu?, red. Dušan Zorić, Matija Gluščević, Srbija, Hrvatska, 2022.

Piše: Marijan Krivak

Da li ste videli ovu ženu? zanimljiv je artistički pokušaj - vrlo plastičan prikaz estetike ružnoće, no koji se želi prikazati nadrealističkom psihodramom, vrlo visokih ambicija. Mladi autori pali su pod teretom velike Teme. Ako nešto u filmu gledatelja čini pozornim za vrijeme cijela njegova trajanja, onda je to odlična Ksenija Marinković kojoj svaka gesta i izraz lica plijene glumačkom kreacijom. ...pročitajte cijeli tekst...

Izvrstan pogled u tursko društvo koje se rasteže između tradicionalnoga i suvremenoga

(Kurak günler), red. Emin Alper, Turska, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Grčka, Hrvatska, 2022.

Piše: Ervin Pavleković

Redatelj Alper filmom Dani suše napravio je izvrstan pogled u tursku suvremenost, u društvo koje se rasteže između tradicionalnoga i suvremenoga, a djeluje kao jasna i neupitna kritička oštrica. Osim propitivanja političkoga, redatelj stilističkim začudnim izvrsno secira probleme pridošlica, stranaca, drugih i drugačijih, marginaliziranih, pritom dajući svevremensku/aktualnu priču o apsurdnosti sustava....pročitajte cijeli tekst...

Najradikalnije, najzagonetnije i najneumitnije životno pitanje

Sigurno mjesto, red. Juraj Lerotić, Hrvatska, 2022.

Piše: Marijan Krivak

Lerotić je ozračje fataliteta smrtnosti uspješno prenio u vlastiti kino-uradak te s punim opravdanjem ulazi kao HR-kandidat u utrku za Akademijinu nagradu sljedeće godine. Sigurno mjesto u konačnici izgleda kao neki od najboljih filmova Christiana Mungiua, Corneliua Porumboiua, Cristia Puiua, Radua Munteana ili Radua Judea… Doista, smrt mi se nikada nije činila strahotnijom negoli u ovome filmu! ...pročitajte cijeli tekst...

Groteskna komedija s natruhama tragičkih elemenata

Nosila je rubac črleni, red. Goran Dukić, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, 2022.

Piše: Marijan Krivak

Hrvatskome je Zagorju posvema posvećena filmska igrarija pod naslovom Nosila je rubac črleni. U filmu se vidi poznavanje metiéra. Prije svega, njegovi autori znaju kako gledatelja smjestiti pred film tako da mu bude ugodno. Najveća je mana filma u fabulativnoj i dramaturškoj zbrzanosti. Humor je više situacijski i predvidiv negoli što ima neke iole uspjele duhovitosti. ...pročitajte cijeli tekst...

Snažan prikaz ukrajinske žene u ratu i nakon rata

Vizija leptira (Bachennya metelyka), red. Maksym Nakonechnyi, Ukrajina, Češka, Hrvatska, Švedska, 2022.

Piše: Ervin Pavleković

Vizija leptira svojim simboličnim nazivom upućuje na oboje – let leptira/drona i na život i službu protagonistice koja je traumatski obilježena i koja rezignirano i izmučeno korača životom nakon zatočeništva. Montažom, zvukom i glazbom, kao i scenarističkom podlogom, Vizija leptira je nedvojbeno snažan prikaz ukrajinske žene u ratu i nakon rata i ujedno kritika rata, ratnih sukoba i ratnih zločina. ...pročitajte cijeli tekst...

Kad žena postane predator

Mimi, red. Darijan Pejovski, Sjeverna Makedonija, Hrvatska, Crna Gora, 2022

Piše: Marijan Krivak

Mimi Darijana Pejkovskog jedna je od manje uspjelih hrvatskih manjinskih koprodukcija s ovogodišnje Pule. Vizualno je grubo realistična, ali ipak daleko od zbiljskog posezanja u umjetničko-dramske razloge realnosti teme koju obrađuje, uz previše stereotipa. Realna je slika toga kako se regionalni filmaši odnose prema zbilji svijeta u kom živimo. Da, iako „(ni)je lako biti muškarcem“ u njemu, biti ženom, još je i mnogo teže. ...pročitajte cijeli tekst...

Iznimno pozitivan i vizualno vibrantan film o odrastanju

Ljeto kada sam naučila letjeti (Leto kada sam naučila da letim), red. Radivoje Andrić, Srbija, Hrvatska, 2022

Piše: Katarina Marić

Nenametljiva redateljeva potka sjajno plete narativne niti, šarmom, lakoćom i emotivnošću, a nadasve vedrinom i plemenitošću uvlačeći gledatelja u iznimno pozitivan film bez praznog hoda; čije je središte mlada glumica Klara Hrvanović, koja superiorno iznosi mladalačko samosažaljenje zbog „smaranja“ s dvije „babe“ na ljetovanju, umjesto da je na kampiranju s frendicom, dečkom u kojeg je zaljubljena i cool ekipom. ...pročitajte cijeli tekst...

Eklektičan i provokativan debitantski uradak izdašne žanrovske erudicije

Divljaci, red. Dario Lonjak, Hrvatska, 2022

Piše: Tomislav Čegir

Premda se može ustvrditi da scenaristički predložak nije sasvim cjelovit, sasvim je jasno da Dario Lonjak u redateljskim postupcima pokazuje nadarenost i kvalitetu. Bez suvišne transparentnosti i s dostatno retoričnosti, oslonio se postmodernistički i sasvim filmofilski na naslijeđe sedme umjetnosti – i domaće i svjetske, dakako s naglaskom na američku. ...pročitajte cijeli tekst...

Pokušaj kino-igre koji ostaje tek dramaturška vježba

Baci se na pod, red. Nina Violić, Hrvatska, 2022

Piše: Marijan Krivak

Dugometražni prvijenac Nine Violić ostaje tek pokušajem kino-igre. Nažalost, čini mi se da se iznad toga ne uspijeva vinuti. Autorski, ostaje tek svojevrsna dramaturška vježba. Iako simpatiziram otkačeni životni stav i stil Nine Violić, ne držim njezin kino-film ozbiljnijim autorskim prinosom ovdašnjoj produkciji. ...pročitajte cijeli tekst...

Kvalitetan i realističan prikaz tmurne hrvatske svakodnevice

Šutnja, red. Dalibor Matanić, 1. sezona, (2021-2022.), po motivima romana Izborna godina Drage Hedla

Piše: Dejan Durić

Šutnja, unatoč katkada nedovoljnoj scenarističkoj dorađenosti pojedinih likova, vrlo dobro funkcionira kao djelo koje secira simptom jednoga vremena. Pritom Matanić uvjerljivo vodi kriminalistički segment priče kao i odnose među protagonistima, oblikujući seriju koja produkcijskom razinom te kvalitetom može parirati brojnim recentnim stranim kriminalističkim serijama. ...pročitajte cijeli tekst...

Oporo seciranje hrvatske društvene stvarnosti bez mitologizacije prošlosti

Područje bez signala, red. Dalibor Matanić, Hrvatska, Slovenija, Srbija, Finska, 2021.

Piše: Dejan Durić

Serija neosporno baštini osobine primjetne u globalnoj televizijskoj produkciji u domeni „kvalitetne televizije”. Dramaturški je promišljeno postavljena, nosivi likovi su scenaristički iznijansirani, a posebice treba pohvaliti dobro ocrtane karaktere protagonistica, koje smjelo pariraju maskulinom kontekstu tvornice. Produkcija je na visokoj razini, kao i glumačke izvedbe, a cjelina je vizualno bogata. ...pročitajte cijeli tekst...

Neuspjeli amalgam komike i drame

Nebesa, red. Srđan Dragojević, Hrvatska, Srbija, 2021.

Piše: Marijan Krivak

Naivni poštenjak iz puka u jednom trenutku suočava se s nečim što bismo mogli nazvati srednjovjekovnim mirakulom. Naime, u trenutku kratkog spoja na glavi mu se pojavi – aureola. Ovaj svetački signum postat će izvorom problema i nesporazuma. Ponajprije, radi se o neuspjelom amalgamu komike i drame u tri storije koje bi trebale dati neki suvisliji, barem autorsko-osobni stav o pitanjima vjere i značenju religije. ...pročitajte cijeli tekst...

Intimistički sofisticiran, zreo i odmjeren naslov

Plavi cvijet, red. Zrinko Ogresta, po Drami o Mirjani i ovima oko nje Ivora Martinića

Piše: Katarina Marić

Plavi cvijet minimalističan je i pitak, intimistički sofisticiran, zreo i odmjeren naslov, naizgled skroman i nenametljiv – baš poput naslovnog cvjetka. Martinić i Ogresta režijski-konceptualno i dramatskim parametrima evociraju ozračje egzistencijalne degradacije, demotivirajuće rezignacije, destruktivne apatije i ustrajne melankolije, ali ipak, u kazalištu besprijekorni, Martinićevi dijalozi na filmu sporadično gube na životnosti. ...pročitajte cijeli tekst...

Red pjesme, red tučnjave, red psovki

Po tamburi, red. Stanislav Tomić, HR, MK, SI, RS, 2021.

Piše: Marijan Krivak

Petorica „sinova slavonske zemlje“, koji su sebi nadjenuli ime Aveti ravnice, protagonisti su (ne)djela pod nazivom Po tamburi. Specifični su glazbeni sastav po tome što tamburaju na pogrebima. Oni su sudionici svehrvatskog natjecanja u tamburaškoj glazbi u boju za glavnu nagradu – Zlatni kulen. Piscu ovih redaka ovo je tek bilo malo više od cijele ure torture, ali nije da se nisam ponekad i sam zasmijao. ...pročitajte cijeli tekst...

Vrhunski izvedena drama o problemima obrazovnog sustava

Zbornica, red. Sonja Tarokić, Hrvatska, 2021.

Piše: Marijan Krivak

Zbornica Sonje Tarokić vrijedan je film u mnoštvu svojih aspekata. Ponajprije, to je vrhunski izvedena drama s jakim suspenseom. Nadalje, ozračjem podsjeća na neka važna ostvarenja, poput primjerice rumunjske Mature (2016.) Cristiana Mungiua, ali složenošću sižea i brojnošću likova priziva i djela Roberta Altmana. Može li se izreći veća pohvala ovom ponajboljem HR-filmu u nekoliko posljednjih godina? ...pročitajte cijeli tekst...

Razočaranje braniteljske generacije

A bili smo vam dobri, red. Branko Schmidt, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, 2021.

Piše: Marijan Krivak

Idejna potka ovog filma o Braniteljima šalje poruku koja bi trebala biti razumljiva svim njegovim konzumentima. U liku Dinka Ćosića sadržana je ideja koja je još uvijek predmetom prijepora i u samim okvirima državotvornosti. Naime, ustaštvo, tj. ustašenje. Kroz lik mladog dezorijentiranog Lacija (Paško Vukasović), negdašnjeg neuspjelog nogometaša, provlači se zastrašujuća, ne samo filmska realnost ovdašnjih prostora. ...pročitajte cijeli tekst...

Tjeskoba i besperspektivnost svijeta mladih

Povjerenje, red. Matija Banić, Hrvatska, 2021.

Piše: Marijan Krivak

Povjerenje nije posve promašeni mali filmić dugog trajanja. Nakon potencijalno zanimljivog motiva otmice u kontekstu opće političke korupcije, triler linija priče počinje  se rasplitati na vrlo banalni način i stvari počinju sve više ličiti na studentsku vježbu negoli na suvisli cjelovečernji kino-uradak. Pozitivan dojam ostavilo je nenametljivo organiziranje (mizan)scenskog prostora i vrlo životni i uvjerljivi dijalozi. ...pročitajte cijeli tekst...

(Pod)morska čežnja za bijegom

Murina, red. Antoaneta Alamat Kusijanović, Hrvatska, 2020.

Piše: Marijan Krivak

Autorici filma Murina ne može se osporiti zavidno redateljsko umijeće u oblikovanju vizualne strukture. Precizno nizanje kadrova u linearnoj naraciji prepliće se s umetnutim oniričkim kadrovima kojima se tumači podsvijest i ideja filma. Rasporedom i složajem kadrova, mizanscenom i kamerom, debitantica redateljski vješto upravlja. Ipak, ono što je ostalo visjeti u zraku je nesnalaženje u suvisloj karakterizaciji likova. ...pročitajte cijeli tekst...

Tehno-koreografija zla

Zora, red. Dalibor Matanić, Hrvatska, 2020.

Piše: Marijan Krivak

Zora je film kojeg nije jednostavno gledati. Štoviše, kojeg je vrlo teško odgonetnuti po pitanju ideje i krajnje namjere autora. Moglo bi se reći, suočujemo se s filmom u čijoj realizaciji autor uživa, dok se gledatelju u tom kaosu čini da bi se rado uhvatio za malo reda. Balansirajući na granici horora i fantastike, Zora se pokazuje tvrdim zalogajem za gledatelja koji je svikao na provjerene narativne i fabulativne obrasce....pročitajte cijeli tekst...

Traženje izlaza iz sumorne stvarnosti

Tereza37, 2020., red. Danilo Šerbedžija

Piše: Marijan Krivak

Tereza37 vizualno je i emotivno iscrpljujući film koji izlaz (i smisao?) nalazi u besmislenom dispozitivu seksa. Režija je tvrda, likovi usiljeno žalobni i pohotni, radnja šablonski predvidiva, a naracija slijedi tu samonametnutu, sumornu egzegezu. Dijegeza filmske pripovijesti postavljena je u niz epizoda koje baš i ne otkrivaju puno toga karakterološki. I sama Tereza ostaje poprilično plošnom. ...pročitajte cijeli tekst...

Odveć estetizirana elegična pastorala

Ribanje i ribarsko prigovaranje, 2020., red. Milan Trenc

Piše: Marijan Krivak

Trencov je film, ponajvećma, razglednica za Hrvatsku turističku zajednicu. Simpatičan i vizualno lijep, upravo je stoga, za pisca ovih redaka… u ideji i pedagoški jalovo, prenapadno estetizirano, ali gledljivo djelo. No ipak, Ribanje i ribarsko prigovaranje osnažilo je mišiće povijesnog filma u komercijalnoj utrci s konkurencijom. ...pročitajte cijeli tekst...

Film naturalističkog socijalnog konteksta, sugestivne režije i sjajnih glumačkih interpretacija

Otac, 2020., red. Srdan Golubović

Piše: Josip Grozdanić

Snažne drame o jakim ženskim likovima u konfliktu s dalmatinskim mentalitetom

67. Pulski filmski festival, 28. kolovoza - 4. rujna 2020.; Hrvatski dugometražni igrani filmovi

Piše: Marijana Jakovljević

Moćna i izvrsna Tereza 37 redatelja Danila Šerbedžije te scenaristice i glavne glumice Lane Barić jest pobjednica s Velikom zlatnom arenom i ukupno šest Zlatnih arena. Film koji ih je ne samo zaslužio nego je i cijeloj hrvatskoj kinematografiji dao snažan zamašnjak, podigao umjetničku, estetsku i scenarističku razinu iznimno snažnom i slojevitom pričom, te učinio da se o njemu i dalje itekako razmišlja i razgovara. ...pročitajte cijeli tekst...

Autentičan prikaz netrpeljivosti dviju bliskih osoba

Mater, 2019., red. Jure Pavlović

Piše: Marijan Krivak

Mater predstavlja uspjeli umjetnički doseg. Pavlović suvereno režijski vodi svoju priču. Scenaristički suvislo ulaže djeliće stvarnosti života u neretvanskom kraju te ostavlja dojam životnosti i autentičnosti. Ambijentalizacija je u svakom trenutku savršena, a teatralnost je spretno uklopljena u cjelovitost filma.Teatarska ekspresija nadvladava kino-dijegezu, a ozračje i gesta dominiraju nad dramskom akcijom. ...pročitajte cijeli tekst...

Intrigantna priča o zanimljivoj i psihološki kompleksnoj ženi

Mare, 2020., red. Andrea Štaka

Piše: Josip Grozdanić

Drama Mare najzrelije je i najzaokruženije ostvarenje u dosadašnjem autorskom portfelju Andree Štake. Posrijedi je svojevrsna varijacija romana Madame Bovary Gustavea Flauberta, film kojim se Štaka još jednom predstavlja kao autorica posvećena intrigantnim pričama o zanimljivim i psihološki kompleksnim ženama različite dobi, suočenima s tjeskobnim i ponekad traumatičnim intimnim i obiteljskim dramama. ...pročitajte cijeli tekst...

Bjesomučne borbe za stjecanjem vlasti i koristi

Novine, 3. sezona, 2020. red. Dalibor Matanić

Piše: Dejan Durić

Kult vojničkoga bratstva

Nestali, 2020., red. Kristijan Milić

Piše: Dejan Durić

Žanrovske se strategije u Nestalima koriste kao okvir, a naglasak je na individualiziranim likovima sa setom specifičnih osobina, svjetonazora, porijekla i područja iz kojeg dolaze. Priča dijelom dinamiku crpi iz preplitanja tih različitih karaktera njihovoj karakterizaciji i proživljavanjima, pri čemu se vješto izbjegava patetika te upadanje u nacionalnu monumentalizaciju kako bi se sagledalo kako rat kao nehumano stanje utječe na pojedince. ...pročitajte cijeli tekst...

Borba pojedinca protiv zajednice

Glas, 2019., red. Ognjen Sviličić

Piše: Marijan Krivak

Sviličić je autor koji sve češće snima (barem) solidne filmove. Uz nekoliko slabijih, snimio je i (sada već) tri ostvarenja koja ulaze u gornji dom ovdašnjeg kina. Uz spomenutog Armina, te Oprosti za kung-fu (2004.) i Glas se može smjestiti u najviše mu redateljske domete. ...pročitajte cijeli tekst...

Između groteske i socijalne angažiranosti

Dopunska nastava, 2019., red. Ivan-Goran Vitez

Piše: Marijan Krivak

Neispunjena očekivanja

General, 2019., red. Antun Vrdoljak

Piše: Tomislav Čegir

Razmatrajući redateljsku karijeru Antuna Vrdoljaka, važnost Domovinskoga rata i ulogu generala Ante Gotovine u novijoj hrvatskoj povijesti, ostaje jasno da film General nažalost nije to što je htio, mogao ili čak trebao biti, a potpisniku se ovih redova čini da bi, izuzmemo li dokumentarni okvir, da je nastao prije dvadesetak godina bio znatno učinkovitiji i bolji nego što je ove, 2019. godine. ...pročitajte cijeli tekst...

Snažan erotski prosede

Posljednji dani ljeta, 2019., red. Damir Radić

Piše: Marijan Krivak

Radićev dugometražni prvijenac umjereno je hrabar kino-debi. Dramaturški, pak, pomalo plošan i zbrkan, a izvedbeno nedorečen. Problem su dugi kadrovi-sekvence. Zamorni su, a iz njih se ne iščitava nikakva dublja logika fabularne cjeline. Najveći je nesrazmjer između poetske namjere i erosa filma. Unatoč nabrojanom, radi se o raritetnom i vrlo dobrodošlu malom art-filmu HR-nezavisne, alter-produkcije. ...pročitajte cijeli tekst...

Film veći od života

Dnevnik Diane Budisavljević, 2019., red. Dana Budisavljević

Piše: Marijan Krivak

Dnevnik Diane Budisavljević pripreman je kao filmski iskaz gotovo cijelo desetljeće, ali… vrijedilo je! Autorica je pokazala kako se uspješno snalazi s historiografski obrađenom građom. No, još važnije, pokazala je i artistički nerv nenametljive emotivnosti kroz vrlo jednostavan, transparentan filmski jezik. Dnevnik Diane Budisavljević toplo je ispričana priča o dobroti i ljudskosti u vrijeme totalnog rasapa humanosti.  ...pročitajte cijeli tekst...

Kino-zapis prevažne teme

Šavovi, 2019., red. Miroslav Terzić

Piše: Marijan Krivak

Šavovi su svoju priču skrojili s najboljom, ljudskom namjerom. Bona fide, film je bio nužan za otvaranje jedne bolne socijalne teme. Ipak, kao dugometražni umjetnički uradak tek je kino-zapis prevažne teme, vrijedan poštovanja i pozornosti. Dramaturško-režijski, kao da mu ponestaje umjetničkog nerva za veliki film. ...pročitajte cijeli tekst...

Seciranje ljudske psihe

Omnibus, Duboki rezovi, red. Dubravka Turić, Filip Mojzeš i Filip Peruzović

Piše: Marijan Krivak

Sugestivno realističko-poetsko ostvarenje

Teret, red. Ognjen Glavonić

Piše: Marijan Krivak

Teret nadilazi puko breme igranog filma. Uz Ti imaš noć Ivana Salatića, predstavlja najvažnije prošlogodišnje intelektualno kino suočenje s beznađem egzistencije na prostorima bivše Jugoslavije. Poetske panorame sudjeluju u kreiranju meditativnog ozračja Tereta, a tu su i skicozne vizure likova. Čemerikić je dojmljiv u liku mladića rockerskog svjetonazora, no Leon Lučev je upravo maestralan utjelovljujući vozača Vladu....pročitajte cijeli tekst...

Dobar omjer zabave i realnosti

Moj dida je pao s Marsa, red. Marina Andree Škop, Dražen Žarković

Piše: Marijan Krivak

Žarković i Marina Andree Skop vješto zapliću, ali još vještije i umješnije raspliću niti ove kino-imaginacije. Sve to popraćeno je hologramskim i digitalnim efektima kojih ima taman toliko da ne pomislimo da uopće postoji neka autorska sklonost tehnofiliji. Priča Dide upakirana je u narativni obrazac koji uključuje kako vršnjačko zlostavljanje i nove medijske gadgete kao alat za tu svrhu, tako i suvisao pokušaj da se očuva obiteljska ljubav....pročitajte cijeli tekst...

Meta-umjetnička dimenzija

Lada Kamenski, red. Marko Šantić, Sara Hribar

Piše: Marijan Krivak

Autorica scenarija, Sara Hribar, očito dobro prepoznaje ženski habitus. Dijalozi su odlični, pa i solilokviji u kojima protagonistice stalno balansiraju na rubu između izgovaranja scenarističkih momenata i onih koji se izravno dotiču njihovih vlastitih života. Već samom činjenicom da sva tri lika pripadaju kazališnom miljeu stvara se meta-medijska, meta-filmska, meta-umjetnička dimenzija. ...pročitajte cijeli tekst...

Vrijedna psiho-sociološka studija

Mali, red. Antonio Nuić

Piše: Marijan Krivak

Zlo što ga prikazuje Mali vrlo je vješto sugerirano ozračjem filma. Strah, beznađe i pravno-dilerski realizam dijelom su kritike hrvatskog ciničkog uma. Nuić je ovim filmom sazrio kao opservator zbilje u kojoj obitava, no u autorsko-redateljskom smislu ima još dosta prostora za razvijanje. U hrvatskom kino-prostoru Mali je stoga mnogo veći negoli se u ovom času čini....pročitajte cijeli tekst...

Snažna glumačka međuigra

Dom, red. Dario Pleić

Piše: Marijan Krivak

Naznake socijalnog bunta i otpora nepravdi ovdje su – ženske. Feminina snaga erosa, ali i ljudskog ponosa, ono je što nosi karakter protagonistice Doma. Niti Čavajda neće biti manje sugestivan u svojoj inkarnaciji nesigurna Oca obitelji. Njih dvoje svojom glumačkom međuigrom doista daju snagu Pleićevu filmu. ...pročitajte cijeli tekst...

Groteskna filmska konstrukcija

Posljednji Srbin u Hrvatskoj, red. Predrag Ličina

Piše: Marijan Krivak

Ono što prevladava u ovom HR-trash-uratku zapravo je nedostatak ikakve suvislije karakterizacije izvan žanrovskih šablona. Najtragičniji po samu fakturu Posljednjeg Srbina ipak je njegov kronični nedostatak duhovitosti. No, još radikalnije kritični možemo biti prema ovom izdanku nacionalnog žanrovskog kina ako ga vrednujemo prema kriteriju zabavnosti....pročitajte cijeli tekst...

Realistično i izbalansirano

Novine, 2. sezona red. Dalibor Matanić

Piše: Dejan Durić

Druga sezona bolje je izbalansirana od prve. Nema praznoga hoda te je dinamičnijega ritma, s više obrata u priči te kompleksnije isprepletenih narativnih rukavaca, koji uključuju ucjenjivačke novinare, korumpirane ministre i ravnatelje policije, stvarne i fabricirane pokušaje atentata. ...pročitajte cijeli tekst...

Mnoštvo narativnih rukavaca

Novine 1. sezona, red. Dalibor Matanić

Piše: Dejan Durić

Iako Matanić dobro strukturira priču, prva sezona ostavlja dojam da mu je sporadično bilo teško voditi sve narativne rukavce te se usredotočiti na ono što je bitno. Razrješenje kriminalističkog segmenta priče neprestano je retardirano događajima iz svakodnevnoga života likova, kojih je mnogo pa je sve to trebalo uzeti u obzir, čime serija sporadično postaje troma....pročitajte cijeli tekst...

Nedovoljno dorađen scenarij

Uspjeh, red. Danis Tanović

Piše: Dejan Durić

Scenarij ostavlja dojam da ga je trebalo dodatno dorađivati i nijansirati kako bi bolje profilirao likove, uvjerljivo postavio dijaloge te koherentnije zaokružio priču. Neki narativni rukavci ostaju visjeti u zraku, kao i poneki klišeji baštinjeni iz američkih detektivskih narativa koji djeluju smiješno kada se primijene na hrvatski kontekst....pročitajte cijeli tekst...

Seciranje hrvatske državnosti

Koja je ovo država, red. Vinko Brešan

Piše: Marijan Krivak

Iako ne toliko gromoglasno medijski nametljiv poput prethodnika, Brešanov posljednji film ostavlja nas tek s dojmom marketinškog teasera navodne provokativnosti, no zapravo, tek nazovi »kritike« koju će blagonaklono i s razumijevanjem prihvatiti domoljubi liberalne orijentacije kojima je Hrvatska doista »priraslu srcu«...pročitajte cijeli tekst...

Iskrena i proživljena emocija

Sam samcat, r. Bobo Jelčić

Piše: Marijan Krivak

Sam samcat je ostvarenje koje nudi iskrenu i proživljenu emociju, a troje protagonista – Marko, Tetak i Tetka – doista briljiraju u većini sekvenci filma. Osim toga, Jelčić je i socijalno vrlo osviješten autor. Ipak, on svoje poruke ne nudi plakatski i namah transparentno nego tek cjelina filma nudi formu koja misli. Otvoreni kraj ponovna je posveta otužnoj sudbini „radničke klase pri kraju njezine povijesne uloge“. ...pročitajte cijeli tekst...

Zlokobna vizura tehnologije

F20, red. Arsen Anton Ostojić

Piše: Marijan Krivak

Ostojićev film od same špice ocrtava vizuru zlokobnosti tehnološkog gadžeta. Međutim, dojam je da se radi o dodvoravanju mlađoj publici prije negoli o svojevrsnoj kritici mogućih posljedica ozbiljno mentalno narušenog zdravlja....pročitajte cijeli tekst...

Iznimna filmofilska vrijednost

Hrvatske koprodukcije na 65. Pulskom filmskom festivalu

Piše: Marijan Krivak

Ovogodišnja Pula u svojoj je manjinskoj hrvatskoj koprodukcijskoj konkurenciji ponudila sedam naslova. Kako to najčešće biva, bili su raznovrsnih autorskih svjetova, žanrova, ali i kvalitativnih dosega. No poput glavne, HR nacionalne konkurencije, i ovdje su prikazani neki filmovi koji za sobom ostavljaju trag. ...pročitajte cijeli tekst...

Post-festum

Hrvatski filmovi 65. Pulskog filmskog festivala

Piše: Marijan Krivak

Ostvarenja ovogodišnje Pule svoje će krajnje odredište imati u subjektivnim svjetovima ozbiljnih gledatelja. Je li to moguće u neozbiljnoj sredini u kojoj živimo? Only Time will tell (kaže anglo-saksonski Veliki Poglavica....pročitajte cijeli tekst...

Artefakt prepoznatljive autorske poetike

Comic Sans, red. Nevio Marasović

Piše: Marijan Krivak

Marasović priču smješta na granicu drame i komedije i to čini vrlo vješto. Svjestan je da gledatelj u najvećem broju slučajeva u kino odlazi kako bi se dobro zabavio. No nadogradnju tog bazičnog instinkta kino-konzumenta ostvaruje već spomenutim meta-referencama vezanima uz filmofilstvo. No, ne samo uz filmove koji su autoru nešto značili, nego i uz glazbu koja svojim ozračjem stvara osebujni Verfremdungseffekt (Brecht) u teksturi Comic sansa. ...pročitajte cijeli tekst...

Izostala visprenost te lucidna dramaturško-stilska rješenja

Osmi povjerenik r. Ivan Salaj

Piše: Marijan Krivak

Baretić je već u romanu uveo literarni arhetip plemenitog čudaka koji povremeno trpi neočekivane napade umrtvljenosti a kroz koje se, čini se, zbližuje s nečim nadnaravnim. Salaj je i u film prenio sve te motive. Njegov je film uglavnom vrlo promišljeno nastojao slijediti sve glavne narativne linije knjižnog predloška i upravo se u tome krije opasnost upadanja u predvidljivost te kompromisnost.
...pročitajte cijeli tekst...

Hrabar prvijenac

Kratki izlet, r. Igor Bezinović

Piše: Marijan Krivak

Cjelokupna je, pak, vizura Kratkog izleta vrlo nepreuzetna. Što će reći… nema senzacionalnijih oblika filmskog zapisa, čak niti kadrova komentara, dijegeza je vrlo plošna i linearna sve do samog alegorijskog finala. Karakteri filma zapravo i ne glume. Njihov je izlet u unutrašnjost Istre unekoliko vizualna zabilješka i osobna slučajna putešestvija na bijelom putu....pročitajte cijeli tekst...

Suočavanje sa ultimativnim točkama

Mrtve ribe, red. Kristijan Milić

Piše: Marijan Krivak

Narativni fatalizam čini i konačnu dramu i smrt dosta predvidljivima. U pojedinim sekvencama, ipak, verbalno nosi i stanovitu duhovitost. Tomu je tako ponajprije u vrlo živim svakodnevnim jezičnim igrama što ih međusobno izvode mladići.

Na koncu, Milić je snimio film kojemu ne možemo poreći artističke dosege. Ipak, čini se da se u neku ruku ovaj kino-stvaratelj zatvorio u svojevrsnu maniru. ...pročitajte cijeli tekst...

Kako će se ljubav suprotstaviti mržnji?

Agape red. Branko Schmidt

Piše: Marijan Krivak

Ono što obilježuje Schmidtov film njegovo je dojmljivo ozračje. Svojom vizurom i kamerom Dragana Ruljančića, Agape se referira i na prethodne dvije suradnje s Balenovićem. I ovaj film ima nekoliko antologijskih kadrova-sekvenci. Bez prijepora, sekvenca recitacije na pruzi dojmljiva je metafora ljudske malenosti pred Božjom ljubavi. Tu je i više nego efektan sam kraj filma s paklenom vožnjom na motoru ...pročitajte cijeli tekst...

Vješta gradacija napetosti

Egzorcizam, red. Dalibor Matanić

Piše: Marijan Krivak

Matanić vrlo vješto gradira napetost svog ostvarenja. Iako se elementi strašenja gledatelja slažu po dobro poznatim obrascima, igru svjetla i mraka uporabit će se na prilično inventivan i dinamički način. Ritam naracije autor će uspostaviti miješanjem dijegetskih razina i tako uspostaviti i psihologizaciju svojih karaktera. Primjerice, znanstvenu ozbiljnost psihijatrice očudit će već prvim njezinim pojavljivanjem i ekscesom pljuvanja na raspelo. ...pročitajte cijeli tekst...

Groteskni trash film

Lavina, red. Stanislav Tomić

Piše: Marijan Krivak

Lavina pripada osebujnom trendu što ga zamjećujemo posljednjih nekoliko godina. Svojevrsni je to groteskni trash movie. Pritom u trendu nije toliko bitna travestija ili parodija nekog dramaturškog obrasca, poput recimo Brešanovske poetike tzv. groteske i njegova Hamleta u Mrduši Donjoj, koliko bizarnost koja se iscrpljuje u samoj sebi. Primjerice, i sam je Tomić participirao u lanjskoj omnibusnoj besmislici Transmania...pročitajte cijeli tekst...

Dirljive obiteljske priče

64. Pulski filmski festival, 15. - 22. srpnja 2017.: Manjinske hrvatske koprodukcije: Roumena, red. Zornitsa Sophia, Dan kada je moj otac postao grm, red. Nicole van Kilsdonk, Dnevnik mašinovođe, red. Miloš Radović, Kuća drugih, red. Rusudan Glurjidze, Sieranevada, red. Cristi Puiu

Piše: Marijana Jakovljević

U Areni je iz programa koprodukcija prikazan film Dnevnik mašinovođe, iskrena i dirljiva crnohumorna drama s neobičnim zapletom i uvjerljivo odglumljena, za koju su glazbu skladali Mate i Šimun Matišić te bosanskohercegovačko-slovensko-hrvatska drama Naša svakodnevna priča, prvi igrani film redateljice i scenaristice Ines Tanović. To je vrlo topla priča o važnosti obitelji, posebice u teškim životnim trenutcima, s izvrsnim glumcima. ...pročitajte cijeli tekst...

Samosvjesno izbjegavanje senzacionalizma

64. Pulski filmski festival, 15.-22. srpnja 2017., Hrvatski film: Mrtve ribe, red. Kristijan Milić; Agape, red. Branko Schmidt

Piše: Tomislav Čegir

Pristup je Branka Schmidta medijski etabliranoj temi izrazitoga društvenoga značaja, dakle, sasvim racionalan, bez osuda i skandala, uz pokušaje razumijevanja, ali sasvim opravdano i bez mogućih trajnih rješenja. Tako Agape nastavlja kvalitetan niz djela iskusnog filmskog autora i nesumnjivo je među boljim filmskim dosezima hrvatskog programa ovogodišnjega Pulskog filmskog festivala. ...pročitajte cijeli tekst...

Tri različita lica domaće kinematografije

64. Pulski filmski festival, 15.-22. srpnja 2017., Hrvatski film: Lavina, red. Stanislav Tomić;Fuck Off I Love You, red. Anđelo Jurkas; Kratki izlet, red. Igor Bezinović

Piše: Tomislav Čegir

Tri filma o kojima je u ovome kratkom osvrtu riječ pokazuju tri različita lica domaće kinematografije, u širokome rasponu od populističkoga do umjetničkoga. Percipiramo također i tri autorska pristupa - Stanislava Tomića, Anđela Jurkasa i Igora Bezinovića, više i manje kompleksne pristupe tematskome sklopu, kontekstu i izvedbi, uvjetovane prije svega promišljenim pristupima i produkcijskim uvjetima.
...pročitajte cijeli tekst...

Nasilje naše svakidašnje

Trampolin, red. Katarina Zrinka Matijević

Piše: Marijan Krivak

Autori filma nisu uspjeli ispričati svoju provokativnu pripovijest na fabularno uvjerljiv način. Gluma je (izuzimajući malu Franku Mikolaci) teatralna, neurotično-histerična, a svi se likovi doimaju bolesnima. No, socijalni okvir za to ne čini se sugestivnim. Ne nudi li ukupna socijalna patologija hrvatskoga društva i države, neke uvjerljivije uzroke za fizičko i mentalno nasilje nad svima? ...pročitajte cijeli tekst...

Dječji univerzum

Uzbuna na Zelenom vrhu, red. Čejen Černić

Naglasak se stavlja na male junake i njihovu razigranu karakterizaciju, pri čemu istaknuti treba izvrsnu djecu-glumce koji su svoj posao odradili prirodno, vrlo savjesno i ozbiljnim pristupom, a sve pod čvrstom rukom talentirane distinktivne mlade redateljice Čejen Černić koja pitkom i preglednom režijom te svježim pristupom i nespornim razumijevanjem Kušanova predloška ...pročitajte cijeli tekst...

Raskošna produkcija i stare boljetice

Anka, red. Dejan Aćimović

Redatelj i njegov tim realiziraju naslov raskošne produkcije, vizualno visokih standarda, s okom za estetiku i iskoristivost nađenih lokacija – kako arhitektonskih, jednako i same prirode; ipak ima tu i manjkavosti poput neujednačena i nekoherentna ritma, preuredna knjiškog govora, ali i sporadično neodgovarajućeg kalkulantskog castinga, redom međunarodnih glumaca ...pročitajte cijeli tekst...

Pakao ispod snijega

Goran, red. Nevio Marasović

Piše: Marijan Krivak

Goran nije sasvim uspjeli treći film jednog od najzanimljivijih autora hrvatskog kina. Ima podosta dramaturških pukotina. Sekvence, pak, alkoholiziranja, drogiranja, homoerotike, porna, saune… svojom bizarnošću i grotesknošću pomalo istjeruju zbiljskost svojih likova koji teško da bivaju ljudi od krvi i mesa, nego prije lutke bez svoje volje i stava koje nosi fatalizam filmskog postava ...pročitajte cijeli tekst...

Benigni filmić

Sve najbolje, red. Snježana Tribuson

Piše: Marijan Krivak

Snježana Tribuson u svoje je božićni kino-slatkiš umijesila sve svoje drage glumce. Primjerice, tu je (osim Vere Zime) cijela obitelj Kosmički. Ipak, sam film nije mi odisao baš dobrom, pa ni prigodno uspjelom komikom. Previše je posve predvidljivih scena. Božićna komedija Snježane Tribuson daleko je od njezinih mogućnosti i najboljih ostvarenja. Ako je i komedija, ne mora biti posve fabularno nesuvisla ...pročitajte cijeli tekst...

Dobrota i Ljepota

Dobra žena, red. Mirjana Karanović

Piše: Marijan Krivak

Umjetnička je i ljudska poruka Dobre žene Mirjane Karanović jasna i sugestivna. Filmski, ona ostaje unekoliko patetična. Ipak, držim da se radi o uspjelom prvijencu. Zasigurno, on ne dosiže domet redateljskih ostvarenja koscenarista Stevana Filipovića o patrijarhalnoj fašistoidnosti sredine u kojoj živi. Treba gledati Dobru ženu, kako zbog njezine Dobrote tako i zbog Ljepote nemoguće poruke, u njoj ...pročitajte cijeli tekst...

Izuzetni će leševi piti mlado vino

Transmania, omnibus

Piše: Željko Kipke

Poziv na nekovencionalno filmsko druženje u filmu Transmania domaće je redatelje trebao stimulirati za kreativnu vježbu izvan strogih uzusa igranog metra. Bila je to prigoda za iskušavanjem začudnog filmskog ornamenta. Svatko od pozvanih autora mogao je u sebi osloboditi niske ili sirove filmske strasti. Pojedinci su čak bili u prigodi promijeniti vlastiti stil i počiniti krimen u tom smislu ...pročitajte cijeli tekst...

Sivila obitelji i sredine

Ne gledaj mi u pijat, red. Hana Jušić

Piše: Marijan Krivak

Glumačke su kreacije sjajne, a interpretacija debitantice Mie Petričević – dojmljiva. Iako mogu reći da je Ne gledaj mi u pijat jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednjih nekoliko godina, mislim da Hana Jušić ima još štošta za ponuditi ovdašnjoj kinematografiji. Da će razviti i neku opipljivu emociju svojih likova. Da će pobjeći iz samozadana si prikaza beznađa. Za svoje i naše dobro ...pročitajte cijeli tekst...

Predvidljivo i opterećeno stereotipima

Ustav Republike Hrvatske, red. Rajko Grlić

Piše: Dejan Durić

Cijela fabularna konstrukcija šablonski je postavljena: u suodnos se dovode ustaša i homoseksualac te Srbin i branitelj, koji se na kraju pomire. Grlić i Tomić nastojali su secirati hrvatsku društveno-kulturnu klimu te povezati intimnu priču o gubitku s angažiranim propitivanjem hrvatske društveno-političke stvarnosti na krajnje banaliziran i predvidljiv način opterećen stereotipima
...pročitajte cijeli tekst...

Za ovdašnje prilike i okolnosti...

Ministarstvo ljubavi, red. Pavo Marinković

Piše: Marijan Krivak

Piscu se ovih redaka u konačnici čini da je predumišljaj o komercijalnoj isplativosti ovog artefakta rezultirao polu-smiješnim, polu-ozbiljnim i polu-uspjelim kino-filmićem. Marinkovićev film, zasigurno, bolji je od nekih namjerom i tematski sličnih razglednica iz Hrvatske. Sve u svemu, Ministarstvu ljubavi predviđam uspjeli život od par tjedana u HR-kinu. Za ovdašnje prilike i okolnosti, to uopće i nije loše ...pročitajte cijeli tekst...

Ono malo duše

Naša svakodnevna priča, red. Ines Tanović

Piše: Marijan Krivak

Ines Tanović vrlo je vješta u oblikovanju likova s kojima se nosi u svojoj (i našoj) svakodnevnoj priči. Dugi, ponajčešće statični kadrovi, s tek rijetkim pomacima vožnjom, u vizuri filma naglašavaju osebujnu zaustavljenost u vremenu i prostoru. U takvom autorskom postavu do punog izražaja dolazi umijeće glumaca. Izuzetno uspjeli debi Ines Tanović gledateljima je podario ono malo duše ...pročitajte cijeli tekst...

Osamdesete bez nostalgije

ZG80, red. Igor Šeregi

Piše: Marijan Krivak

ZG80 uspješnog debitanta Igora Šeregija, djelo je koje nas svojevrsnim trendom u medijskoj sferi vraća u osamdesete godine prošlog stoljeća. No, za razliku od Mirkovićeva i Kulenovićeva Crno-bijelog svijeta, ovdje su zatomljeni svi eventualno nostalgični tonovi. Unatoč povremeno uspjelom humoru, opća je slika filma depresivna. U obranu filma, niti realnost – kako onda tako niti danas – nije bolja ...pročitajte cijeli tekst...

Satiričan pogled na prošlost

Huston, imamo problem!, red. Žiga Virc

Piše: Dejan Durić

Dinamično snimljen i dobro montiran, Huston, imamo problem! vještim manipuliranjem arhivskim materijalom uvlači gledatelja u priču te nudi obilje humornih elemenata te satiričnih zapažanja o nekadašnjoj državi i njezinu vodstvu. Na problematiku propitivanja naravi i konstruiranosti stvarnosti upućuje i pripovijedni okvir u kojem Slavoj Žižek popularnoteorijski nudi niz instrukcija samome gledatelju ...pročitajte cijeli tekst...

U jednom kadru

Sirene i krikovi, red. Ivan Perić

Piše: Janko Heidl

Suvislo realizirati čitav igrani film koji se zbiva u eksterijerima živoga grada, na vrludavoj trasi dugačkoj više od četiri kilometra, u jednom sedamdesetosam minutnom, dinamičnom kadru, nesvakidašnji je pothvat koji sam po sebi zavrjeđuje poštovanje. No možda ne veće od suvisle realizacije bilo kojeg dugometražnog filma ili ostvarenja nekog drugog formalno-konceptualnog zadatka ...pročitajte cijeli tekst...

Jedan poziv menja sve

S one strane, red. Zrinko Ogresta

Piše: Marijan Krivak

S one strane – unatoč već uobičajeno navijačkim medijskim hvalospjevima, pa čak i ponekoj nagradi u Berlinu – ostaje tek relativno zanimljivim propitivanjem traumi proizišlih iz Domovinskog rata. Spomenuta mutna vizualna tekstura – uz kronični nedostatak bilo kakve duhovitosti koja bi barem malo ublažila tjeskobu u ozračju filma – ostavlja potpisnika ovih redaka poprilično hladnim ...pročitajte cijeli tekst...

Praznici i blagdani

Zagrebačke priče vol. 3, red. Ivan Salaj, Radoslav Jovanov Gonzo, Danilo Šerbedžija, Vlatka Vorkapić, Matija Vukšić, Petar Orešković

Piše: Marijan Krivak

Završivši s nadom svoje Zagrebačke priče vol. 3, autori su me ostavili u nostalgičnom raspoloženju. Ozračje je cijelog omnibusa nekako humano, ali opet ne i patetično. Naravno, kao i u svakom takovrsnom ostvarenju, neki su dijelovi bolji, a neki lošiji. Ipak, čini mi se da više nemam dileme oko smisla cijelog projekta. Sa zanimanjem čekam i četvrti dio priča iz dragog mi rodnog grada ...pročitajte cijeli tekst...

Zanatski korektan filmić

Život je truba, red. Antonio Nuić

Piše: Marijan Krivak

Režijski, vidimo autorov napredak od postava prethodnih filmova. Taj se napredak ponajbolje vidi u slojevitosti kadrova i relativno dobrim vladanju mizanscenom. Ipak, dramski je njegov odabir životnih situacija za film ostao nekako prazan, a cjelina umjetnički nedovršena. Zašto? Ponajprije, likovi iz filma ne djeluju uvjerljivo tj. kao utjelovljeni likovi od krvi i mesa iz poznate mi zagrebačke sredine ...pročitajte cijeli tekst...

Kad upeče...

Zvizdan, red. Dalibor Matanić

Piše: Marijan Krivak

Zvizdan je redateljski superiorno izveden filmski triptih. U svakoj dramaturški prenapregnutoj sceni autorov je pokret kamere suvisao i jasan. Matanić vješto izbjegava zamke narativnih šablona i uvijek se priklanja najboljim mogućim pozicijama kamere u mizansceni i totalima. Film zapravo nosi ljubavni par, a Goran Marković i Tihana Lazović gotovo pa autorski boje film svojim kreacijama ...pročitajte cijeli tekst...

Prolazno

Ti mene nosiš, red. Ivona Juka

Piše: Marijan Krivak

Autorica je obećavala mnogo više, posebice segmentom iz omnibusa Neke druge priče. Preambiciozni postav uništio je autoričino dokazano i nesporno zanatsko umijeće. Konstrukcija je to filmske zbilje iz koje je baš vidljivo da je – konstrukcija. Konstrukcija koja je više groteska a manje lirsko/epsko kino-djelo. Izvrsni Magna cum laude uradak (5+)? Ne, tek prolazni seminarski rad (2/3)!
...pročitajte cijeli tekst...

Nebo donosi dan

Zagreb Cappuccino, red. Vanja Sviličić

Piše: Marijan Krivak

U Petrinu hiper-turbo dizajniranom yuppijevskom stanu našao se i aparat za kapućino. Dvije žene koriste svaku prigodu za opuštanje uz taj napitak. Njegova je, pak, funkcija na simboličkoj razini filma, čini se, ta da pokaže kako su nam, tzv. mala zadovoljstva ona koja, zapravo, čine život sretnijim. Sam je kapućino tek „objet petit a“. Radi se o „nedohvatljivom predmetu želje“ (Lacan) ...pročitajte cijeli tekst...

Ljubav i očaj

Kosac, red. Zvonimir Jurić

Piše: Marijan Krivak

Jurić svoj film gradi strpljivo, ali suvereno i s potpunom kontrolom pripovijesti. Odmjereni dugi, ali opet ne predugi kadrovi, precizno upravljaju već spomenutim ozračjem. Sumornost, te neka prigušena emotivnost proizlaze iz bliskoga zadržavanja kamere na licima protagonista. Upravo to stvara dojam da se Jurić služi eminentno filmskim jezikom kako bi prenio svoju umjetničku poruku ...pročitajte cijeli tekst...

Lice puno masnica

Takva su pravila, red. Ognjen Sviličić

Piše: Marijan Krivak

Cjelokupni je postav naglašeno realan, no zapravo stiliziran! U vizualnoj fakuri, pa onda i u ozračju kojem prisustvujemo, ne nalazimo nikakvih uporišta kroz koje bismo mogli odrediti karakter prikazanih likova. Takva su pravila već ima sjajnu recepciju i dojmljive uspjehe, ali film djeluje kao zbrkana sličica o nasilju među djecom i roditeljskoj reakciji na isto, beznadna po pitanju umjetničke, tj. filmske forme ...pročitajte cijeli tekst...

Klišeji beznađa

Most na kraju svijeta, red. Branko Ištvančić

Piše: Marijan Krivak

Globalna metafora filma s mostovima u šumi i na rijeci ne djeluje dojmljivo niti na vizualnoj, ali ni na simboličkoj razini. Most na kraju svijeta ima neku vrijednost na socijalnoj razini! Njegova je društvena uloga i u tome da se prisjetimo nesretnog egzodusa bosanskih Hrvata. Most na kraju svijeta iako ne baš uspjelim filmskim jezikom, latentno iznosi bolnu istinu o tomu zašto nam je tako kako nam je ...pročitajte cijeli tekst...

Posveta nacionalnoj žrtvi

Broj 55, red. Kristijan Milić

Piše: Marijan Krivak

Milićev je nacionalno-domoljubni stav neupitan . Svaki je njegov pojedinac najprije hrabar hrvatski mladi čovjek, koji u srcu nosi domovinu, ali ga ipak i tišti strah od smrti. Njegov HR-Branitelj nikako nije ideologizirana emanacija svetosti i besmrtnosti, a čime nas jedna skupina građana drži taocima već dva desetljeća. Broj 55 ipak nije zasijekao u bolno tkivo ideje nacionalne neprijepornosti i svetosti ...pročitajte cijeli tekst...

Bešćutnost elite

Iza sna, red. Igor Filipović Fila

Piše: Marijan Krivak

Problem se javlja tamo gdje je sižejni postav filma najambiciozniji. Naime, sama montaža filma pokazuje da se autor filma ne uspijeva nositi sa samozadnim si zadatkom. Skakanje s jednog pripovjednog plana na drugi počesto stvara zbrku u slijedu. Filipović je imao dobre ideje i pojedine sjajne urbane sekevence, no nije ih uspio zaokružiti u cjelinu koja bi bila dostatno suvisla za dobar neovisni filmu
...pročitajte cijeli tekst...

Stereotipi i šablone

Cure, red. Andrea Štaka

Piše: Marijan Krivak

Redateljica film puni mnogim klišejima, stereotipima i šablonskim rješenjima. Cure su prepune neinventivnih režijskih poteza, nesuvisle naracije i flashbackova, tako da djeluju neozbiljno u svom ozbiljnom postavu. Fabulativno-dramaturški, film ostaje zarobljen u osebujni circulus vitiosus. Nije problem u primarnom motivu smrti nego činjenici što film propušta iskoristiti i neke druge motive. ...pročitajte cijeli tekst...

Tek skica za ozbiljan film

Happy Endings, red. Darko Šuvak

Piše: Marijan Krivak

Vizualni izgled je ono najbolje što prepoznajemo u Happy Endingsu. Mutna fotografija Branka Linte boji posvemašnje depresivno ozračje. Međutim, u koordinatama dramske suvislosti pokazuju se mnogo veći problemi. Ponašanje likova i vođenje filmske priče ne čine se, blago rečeno, najsretnijima. Dramaturški i režijski Happy Endings ostaje na razini skice za neki ozbiljan film
...pročitajte cijeli tekst...

Komedija sa skoro pa ništa humora

Otok ljubavi, red. Jasmila Žbanić

Piše: Marijan Krivak

Ako prihvatimo, navodnu, nepretencioznost dramskog postava onda se filmu mogu oprostoti vidljive režijske nekonzistentnosti: nepotrebno švenkanje, nepregledne montažne rezove i karikaturalnost likova. No, ako je u pozadini cijele priče želja da se bude duhovitim, a da se ne ispadne banalnim, onda je problem unekoliko veći. Naime, malo je doista humornih i smiješnih scena u filmu
...pročitajte cijeli tekst...

Noć bez kraja

61. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 12. – 26. srpnja 2014.: Kosac, red. Zvonimir Jurić; Zagreb Cappuccino, red. Vanja Sviličić; Vlog, red. Bruno Pavić

Piše: Janko Heidl

U okviru filmova uvrštenih u ovogodišnju pulsku konkurenciju, Kosac Zvonimira Jurića, zajedno s Happy Endingsom Darka Šuvaka, Zagreb Cappucinom Vanje Sviličić i Vlogom Brune Pavića (koji je nakon novinarske projekcije uklonjen iz natjecateljskog programa) daje prilično unisonu umjetničku dijagnozu nevaljalosti hrvatske sadašnjice po maloga čovjeka....pročitajte cijeli tekst...

Oblik kao emocija

61. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 12. – 26. srpnja 2014.: Most na kraju svijeta, red. Branko Ištvančić

Piše: Janko Heidl

Most na kraju svijeta nipošto nije trilerska napetica. Filipova istraga naglašeno amaterskoga okusa, gotovo crnohumorna opservacija ovdašnjeg jalovog oponašanja zapadnih modela, naprosto služi kako bi kroz film prodefilirali raznorazni lokalni likovi, redom osebujni individualci (zanimljiva, hrvatskom filmu mahom slabije poznata lica hrvatskih, bosanskohercegovačkih i srpskih glumaca
...pročitajte cijeli tekst...

Između realističnog i artificijelnog

61. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 12. - 26. srpnja 2014.: Trebalo bi prošetati psa, red. Filip Peruzović; Vjetar puše kako hoće, red. Zdravko Mustać

Piše: Janko Heidl

Premda nije lišen nasilja, Vjetar puše kako hoće nije krimić nego bi se prije mogao okarakterizirati metaforičkom dramom, djelom koje se služi klišejiziranim postavkama, no pristupa im s pomakom – dramskim, izvedbenim, simboličkim. Neprestano u osebujnom odmaku od realnosti, u postavljanu dijaloga, kadriranju, montaži i glumačkim intonacijama
...pročitajte cijeli tekst...

U vrtlogu rata

61. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 12. - 26. srpnja 2014.: Broj 55, red. Kristijan Milić

Piše: Janko Heidl

Gotovo neprekidna akcija uz precizno kadriranje, gustu montažu te učestalo pokretnu kameru, intenzitetom ritmičkog pulsiranja i nemilosrdnom nepokolebljivošću krčenja puta stvaraju ugođaj anksioznosti i psihoze, a dokumentaristično-faktografski, činjenično rekonstrukcijski suh dramaturški pristup uvlači gledatelja na lice mjesta te u njega razvija empatiju, izaziva klaustrofobičnu tjeskobu ...pročitajte cijeli tekst...

Studija stanja i okolnosti

61. Pulski filmski festival, Nacionalni program, Pula, 12. – 26. srpnja 2014.: Happy Endings, red. Darko Šuvak

Piše: Janko Heidl

Happy Endings nudi neveselu sliku naše današnje stvarnosti u tranzicijsko-neoliberalno-demokratskom kapitalizmu. Film nemalo asocira na stil i tematiku mnogih ovdašnjih društveno angažiranih (televizijskih) filmova iz sedamdesetih i osamdesetih, Asocijacija Šuvakova filma na ta djela tihom snagom sugerira kako je, unatoč promjeni okvira svagdan malog pješaka ostao sličan
...pročitajte cijeli tekst...

Kekina čežnja

Majstori, red. Dalibor Matanić

Piše: Marijan Krivak

Matanićevi su Majstori tek travestija i same filmske komedije. Iako imaju sjajno izbalansiranih komičnih upada koji izazivaju smijeh, u cjelini to je posve šablonizirana i poprilično dosadna zabava. Najveći je dobitak i otkriće za HR-kino, komički potencijal Gorana Bogdana čiji Ilija – karikirano, ali gestama i glumačkim izražajem – doista plijeni nastupom u komediji situacija
...pročitajte cijeli tekst...

Kad se zagrebe i ispod površine

Vis-à-Vis, red. Nevio Marasović

Piše: Marijan Krivak

Ipak, Vis-à-Vis nesumnjivo je golemi autorski iskorak u odnosu na The Show Must Go On. Ponajprije, Marasović je ovaj put ozbiljno poradio na scenariju. Postavio je svoje likove u izolaciju otoka Visa, gdje Redatelj i Glumac imaju neformalne čitače probe za budući film. U tri dana provedena u toj izolaciji oni doista izgrađuju punokrvan psihološki odnos koji sadržajno oblikuje ono što će postati Vis-à-Vis ...pročitajte cijeli tekst...

Žene bez svojih muškaraca

Hitac, red. Robert Orhel

Piše: Marijan Krivak

Fabulativni okvir Hitca ostao je prilično siromašan u odnosu prema velikoj psihološkoj drami kojoj je (valjda?) film stremio. I u vizualnom smislu film je obojen sivilom. Film ostavlja gledatelja prilično ravnodušnim. Donekle korektna režija ipak ne prelazi okvire neke od epizoda televizijske Mamutice. Kao film o svijetu kao slučaju, Hitac će u hrvatskoj kinematografiji, bojim se, ostat će tek slučajan ...pročitajte cijeli tekst...

Kopkanje po ljudskim dušama

Projekcije, red. Zrinko Ogresta

Piše: Marijan Krivak

Posebnu kvalitetu Projekcija, ipak, moramo pripisati sjajnim dijalozima Lade Kaštelan koja si ovdje daje oduška u kopkanju po ljudskim dušama. Ciničke, zajedljive, no uvijek visprene replike filmu daju dinamiku i dramaturšku tenziju. Osim nemirne kamere, iznenađujućoj fabulativnoj ritmičnosti zasigurno pridonose i sjajna glumačka postava koja svojim interpretacijama diže kvalitetu filma ...pročitajte cijeli tekst...

U zamci velike teme

Šuti, red. Lukas Nola

Piše: Marijan Krivak

Nakon šest godina kino šutnje, Šuti djeluje tek kao autorov popratni materijal za – društveno iznimno relevantnu – kampanju  protiv nasilja u obitelji. Nažalost, film ne uspijeva izbjeći zamkama svoje velike teme. Već dugo ne vidjeh toliku količinu beznađa u jednom hrvatskom filmu. Ono je nepodnošljivo teško i opterećujuće ultimativno. Ipak Šuti je – neću to prešutjeti – tek umjetnič(ars)ka stilizacija tog beznađa ...pročitajte cijeli tekst...

Plemenita laž i posljedice

Falsifikator, red. Goran Marković

Piše: Marijan Krivak

Redateljskom rukom vođen i nadahnutim radom s glumcima nošen, Falsifikator je komedija koja s povijesne distance sagledava ideološki okvir SFRJ. Čini to bez ikakve nostalgije.Naslovni lik filma maestralno utjelovljuje Tihomir Stanić. Falsifikator je po mnogo čemu uspio film. Najbolji je dokaz tomu gromoglasan smijeh kojim ga publika prati tijekom projekcije
...pročitajte cijeli tekst...

Distancirano i strastno

Goltzius i Pelikanova družina (Goltzius and the Pelican Company), red. Peter Greenaway

Piše: Janko Heidl

Mada fabula jest jedan od važnjih zaloga za popularnost nekog filma kod šire publike, ona ipak nije prva vrijednost sedme umjetnosti. Istovremeno intelektualan i karnalan, hladno distanciran i gorljivo strastan, pedantan i razbarušen, strog i slobodan, Goltzius i Pelikanova družina Petera Greenawaya vrsno je ostvarenje koje pruža mnoga prerijetko viđena slikopisna zadovoljstva
...pročitajte cijeli tekst...

Žanrovska parodija i travestija

Nije sve u lovi, red. Dario Pleić

Piše: Marijan Krivak

Casting u kojem je Nikša Butijer reluctant serial killer, a Sara Stanić mazohistički dobra cura jednostavno ne drži vodu. I to baš nijednom glumačkoj ekspresijom ni dramaturškom motivacijom! Ne, ne zanovijetam, od filma tražim ipak miminum logičke opravdanosti. Pa bilo ona tek u suvisloj dramaturgiji. Dečki, nije sve u lovi (koju ste dobili za svoj filmić). Ima nešto i u talentu i duši ...pročitajte cijeli tekst...

Ultimativno nostalgična priča

Kauboji, red. Tomislav Mršić

Piše: Marijan Krivak

Vjerujem kako su Anočićevi kazališni Kauboji bolji od Mršićevih filmskih. Tekstualni predložak i glumačke interpretacije nude bezbroj improvizacija i varijacija, što je eminentno tek teatarskom mediju. Ipak i Mršićev film zadržao je dobar dio uspjele komičke teksture predloška. Ono u čemu filmska verzija Kauboja u bitnome nadograđuje kazališnu jest njezina ambijentacija ...pročitajte cijeli tekst...

Nevjerojatna glumačka energija

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Kauboji, red. Tomislav Mršić

Piše: Janko Heidl

Nenametljivo nakrcana obiljem duhovitih replika, napučena sjajno pogođenim glumačkim izvedbama i duhovito obojena kaubojskom slikovnošću, odnosno gustioznom ambijentiranošću u prostore amerikane pronađene u nas zvučno poduprta prvorazredno repliciranom c&w/amerikana glazbom, ova bi komedija trebala ispuniti svoje populističke intencije
...pročitajte cijeli tekst...

Iza meda

Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić

Piše: Marijan Krivak

Veći je dio filma Obrana i zaštita tek u ozračju. Narativne eskapade s uvjetnim fabuliranjem u funkciji su naglašavanja stalne prijetnje i straha, kao i sveprisutne smrti. Đulagina smrt s početka tek je uvod u niz simboličnih mostarskih smrti. Jelčićev film je na pola puta između socijalno angažirana djela i horor filma. Pomalo teatralno, kafkijansko ozračje u njemu odbija imenovati glavnog krivca svih nevolja u Mostaru ...pročitajte cijeli tekst...

U svijetu snomorice

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Šuti, red. Lukas Nola

Piše: Janko Heidl

Strava realnosti nesretna života realizirana je uz visok stupanj vizualne stilizacije koja nije tek šminkersko estetiziranje, nego snažan prinos temi pripadajućem ugođaju uznemirenosti i frustracije, čiju svojevrsnu nadrealnost možemo tumačiti i kao izraz nevjerice, izraz nerazumijevanja postupaka navodno nam bližnjeg bića istog roda koje se ponaša naprosto neshvatljivo
...pročitajte cijeli tekst...

Filmski budžeti današnjice

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Post festum

Piše: Janko Heidl

U ovom nesustavnom osvrtanju na zajedničke osobine najnovijih hrvatskih dugometražnih igranih filmova, ustvrdimo sa zadovoljstvom da gotovo nijednom pokretač radnje nije ubojstvo, namjera ubojstva, nasilna smrt. Po broju filmova u kojima su nastupili, filmski najzaposleniji glumci sezone bili su Rakan Rushaidat i Bojan Navojec s po pet naslova te Nikša Butijer s četiri snimljena filma
...pročitajte cijeli tekst...

U začaranom krugu

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Projekcije, red. Zrinko Ogresta

Piše: Janko Heidl

Projekcije su film koji gledatelja ne opterećuje svojom posebnošću, nego unutar određenih okvira slijedi najklasičniji recept za zanimljiv film, onaj koji odvajkada nastoje slijediti (gotovo svi) filmaši svih opredjeljenja – ispričati zanimljivu priču o zanimljivim likovima na zanimljiv način. Zanimljivo postavljen scenarij mogao je ponešto doraditi, no Ogresta je maksimalno iskoristio njegove potencijale ...pročitajte cijeli tekst...

Laude struke

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. - 27. srpnja 2013.: Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić

Piše: Janko Heidl

Neobično velika količina snimki glavnog lika s potiljka, briljantno osmišljeni, životno uvjerljivi dijalozi sastavljeni od neodređenih fraza u kojima se riječima ne kaže gotovo ništa tek su neka dojmljivija rješenja koja je Jelčić velemajstorski iznašao i oblikovao kako bi dočarao nemir, napetost, raspetost, lice i naličje života malog čovjeka u podneblju u kojem je već predugo „situacija teška, a samo treba da pukne“ ...pročitajte cijeli tekst...

Na tuđem vrtuljku

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Nije sve u lovi, red. Dario Pleić; Hitac, red. Robert Orhel

Piše: Janko Heidl

Mlađahni par u filmu Nije sve u lovi sreću ljubavi danas izražava prepuštajući se centripetalnim silama na zastrašujućem okomitom vrtuljku, jer je u inozemnim filmovima i serijama vidio da se tako čini u naprednom svijetu, zato što ga je propagandna mašinerija potrošačkog društva uvjerila da je to jako zabavno i da sretnici iz slobodnih, demokratskih, bogatijih društava
...pročitajte cijeli tekst...

Ljepota je u malim stvarima

Zagrebačke priče, vol. 2, red. Hana Jušić, Sara Hribar, Aldo Tardozzi, Ivan Sikavica, Josip Visković, Radoslav Jovanov – Gonzo

Piše: Marijan Krivak

U Zagrebačkim pričama vol. 2 dobili smo dva dobra kratkometražna filma namah spremna za samostalno prikazivanje po svjetskim festivalima. I to je doista više negoli dovoljno! A film kao cjelina? U vremenu u koje živimo, nažalost, i to je nevažno. Iskreno uživajući u Mucici i Može neko bacit čik odozgo, osvijestio sam sebi još jednom da se ljepota sastoji u malim stvarima
...pročitajte cijeli tekst...

Dojmljiva melodrama

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. - 27. srpnja 2013.: Oproštaj, red. Dan Oki

Piše: Janko Heidl

Suosjećajan s ljudima poput nas, društveno relevantan te nenametljivo, ali i bez dvojbe ironičan prema vladajućim vrijednostima današnjice potkrepljen upečatljivom filmskom fotografijom, sugestivnom glazbom i ostvaren u dobro odmjerenom tempu te uz dobro pogođen spoj dokumentaristički stvarnosnoga s poetski stiliziranim, Oproštaj se u konačnici iskazuje dojmljivom, ali decentnom melodramom ...pročitajte cijeli tekst...

Sjajne interpretacije

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Vis-a-Vis, red. Nevio Marasović

Piše: Janko Heidl

Hrvatski redatelji postaju sve vještiji u prilagođavanju vrlo niskim proračunima, odnosno osmišljavanju sadržaja kojima budžet od nula kuna neće vidljivo naškoditi – Vis-a-Vis ima samo četiri glumca i lišen je svake produkcijske suvišnosti, a iako izgleda kao mali film, što i jest, ne nedostaje mu, recimo, ni atraktivnih lokacija (Zagreb pod snijegom, otok Vis), ni svjetske glazbe
...pročitajte cijeli tekst...

Nekonvencionalno i osvježavajuće

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Visoka modna napetost, red. Filip Šovagović

Piše: Janko Heidl

Nakrcan pronicljivim zapažanjima o ljudskom ponašanju, o nerijetko nametnutim modelima ophođenja i društvenim strukturama kojima čovjek poslušno robuje, film će sklonog gledatelja učestalo tjerati na tihi cerek, ali i probuditi neodređeni osjećaj zamišljanja nad životom i smislom. Šovagovićevo djelo je organizirano-neorganiziran, osvježavajuće i uzbudljivo nekonvencionalan film
...pročitajte cijeli tekst...

Mješanac komedije i drame

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. - 27. srpnja 2013.: Simon Čudotvorac, red. Petar Orešković

Piše: Janko Heidl

Mladenačka energija i svojevrsni lakonski ludizam nesumnjive su vrline Simona Čudotvorca, no stječe se dojam da su mu rečena obilježja podjednako i naškodila, odnosno da je možda baš zbog njih cjelina ostala rahlo povezanim nizom uglavnom nedovoljno istesanih epizoda, zamisli i dosjetki s razmjerno nezgrapno sljubljenim komičnim i ozbiljnim dijelovima priče
...pročitajte cijeli tekst...

Novi hrvatski filmski hit?

60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja, 2013.: Majstori, red. Dalibor Matanić

Piše: Janko Heidl

Snažno, ali nenametljivo stilizirana iščašena romantična komedija o nastojanjima (malog) čovjeka da izbjegne osamljenosti i pronađe ljubav, odnosno razumijevanje srodne duše, Majstori – vrlo neuobičajeno za hrvatski film – obiluju fizičkim humorom, gegom i slapstickom i natopljeni su nemalom dozom takvoj komediji pripadne nadrealističnosti
...pročitajte cijeli tekst...

Bez mednog soka

Košnice, red. Igor Šeregi, Boaz Debby, Michael Carson Lennox, Simon Dolensky, Tomaš Kratochvil

Piše: Marijan Krivak

Mladi je Šeregi u filmskoj ideji uhvatio zbiljnost u svojoj medijskoj tvorbi. Uz malene nedostatke, čini se da je jedino hrvatski četvrtak opravdao cijeli projekt. Umreženje ostalih, bilo je jedino radi – umreženja? No, čini se, trebalo je pokazati da smo i mi dio silnih europskih projekata! Umjetničke muze mladih autora – osim hrvatskog i djelomice češkog – kao da su ostale bez pčelinjeg mednog soka ...pročitajte cijeli tekst...

U procjepu

Cvjetni trg, red. Krsto Papić

Piše: Marijan Krivak

Autori Cvjetnog trga stvaraju dinamičan kino-filmić. (Ne baš pretjerano uzbudljiv, niti napet, ali dinamičan!) Akcijska je tenzija filma isprepletena i s nekoliko katarzičnih razgovora. Oni su, pak, u funkciji navodne kritike korumpiranosti i sprege političkih i kriminalnih moći ovoga, hrvatskog društva. Zadnji film Krste Papića nasukao se negdje između želje za kritikom i želje da se svidi hrvatskom građanstvu ...pročitajte cijeli tekst...

Nostalgično prisjećanje

Zagonetni dječak, red. Dražen Žarković

Piše: Marijan Krivak

Zagonetni dječak dinamična je i spretno režirana kino-zabavnica koja u sat i pol, uglavnom, drži pozornost mladih gledatelja. Ima tu jurnjave, misterije, tajne iz prošlosti... Kušanove četrnaestogodišnjake na ekranu utjelovljuje talentirana ekipa klinaca koju ponovno predvodi Antonio Parač. Iako je od Koka i duhova vidno porastao, još uvijek su mu od matematike mnogo zanimljivije misterije ...pročitajte cijeli tekst...

Povratak na otok

Svećenikova djeca, red. Vinko Brešan

Uz iznimnu, lijepu i promišljenu, studioznu fotografiju Mirka Pivčevića i odličan cast, poglavito uvijek izvrsna Krešimira Mikića ili već kultnoga Lazara Ristovskog, Vinko Brešan se još jednom potvrdio talentiranim filmašem koji je apologiju grizodušju istoimene drame Mate Matišića pretvorio u jedan od najiščekivanijih filmova godine - gorko-slatku komediju za široke mase ...pročitajte cijeli tekst...

Sjever i jug

Sonja i bik, red. Vlatka Vorkapić

Piše: Marijan Krivak

Ako ova komedija karaktera ponekad i izmami koji smiješak na lice, na planu ljubavnog spoja djeluje nekako – mlako. Iako oboje zanimljive mlade glumačke osobnosti, Judita Franković i Goran Bogdan u filmu ne nude neku seksualnu kemiju. Dijelom je to i uzrokovano redateljičinim strahom da iskaže neki svoj stav, pa naoko pitak film dinamične i korektne ali predvidljive režije, ostaje nekako nedorečen ...pročitajte cijeli tekst...

Hrvatski mentalni krajobraz

Pismo ćaći, red. Damir Čučić

Piše: Marijan Krivak

Ono što je, pak, posebice dojmljivim u Čučićevu filmu njegove su i (s)krajnje emocije. Nimalo uljepašne i bez dlake na jeziku vladaju osebujnim roditeljsko-sinovskim odnosom. Otac i sin daleko su od ideal-tipske karakterizacije. Njihov rivalitet postaje osebujnom patologijom „rase, trenutka i običaja“. Pritom, okružje mora, loze, kamena i drače igra vrlo važnu ulogu
...pročitajte cijeli tekst...

Umrijeti dvaput

Halimin put, red. Arsen A. Ostojić

Piše: Marijan Krivak

Najveći je dragulj filma ipak u naslovnom liku: Alma Prica pokazala je koliko je njezin samozatajni glumački izričaj nedostajao u hrvatskom filmu. Njezino naizgled hladno lice u sebi nosi buru snažnih, iako zatomljenih emocija! Patetični vrhunac Halimina puta nalazimo u posljednjoj sekvenci, kada se djed Avdo (Mustafa Nadarević) ponovno viđa sa svojom izopćenom kćeri Safijom
...pročitajte cijeli tekst...

Otac i sin

6. MAXtv Filmomanija, Zagreb, 20. – 30. rujna 2012.:; Rijeka, 15. – 30. listopada 2012.: Fusnota (Hearat Shulayim), red. Joseph Cedar

Piše: Dejan Durić

Fusnota uvjerljivost dobrim dijelom duguje i izvrsnim glumačkim kreacijama. Prvenstveno se to odnosi na glavni dvojac. Shlomo Bar-Aba svojim je suzdržanim pristupom besprijekoran u ulozi odsutna, gotovo autistična oca puna razočaranja jer nije postigao ono što je želio. Lior Ashkenazi vrlo je živopisno dočarao samodopadna sina Uriela, koji unatoč razlikama osjeća potrebu da zaštiti oca
...pročitajte cijeli tekst...

Potresna poratna priča

59. Festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Nacionalni program: Halimin put, red. Arsen Anton Ostojić; Zabranjeno smijanje, red. Davor Žmegač; Košnice, red. Igor Šeregi, Boaz Debby, Michael Carson Lennox, Simon Dolensky, Tomaš Kratochvil

Piše: Janko Heidl

Uz preciznu redateljsku izvedbu, Halimin put – koji se u ovogodišnjoj pulskoj konkurencioji doimao produkcijski najzaokruženijim filmom – osobito profitira nastupima Alme Price i Olge Pakalović, dviju vrsnih glumica čija lica, kako se kaže, kamera uistinu voli i koja u svakom trenutku sugeriraju ili govore mnogo više od onoga što se toga časa konkretno vidi na ekranu ...pročitajte cijeli tekst...

O ljubavi i obitelji

59. Festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja, 2012.; Nacionalni program: Zagrebačke priče vol. 2, red. Hana Veček, Sara Hribar, Aldo Tardozzi, Ivan Sikavica, Josip Visković, Radislav Jovanov Gonzo

Producentski zadana tema na javnom natječaju za scenarije Zagrebačkih priča vol 2 bila je Ljubav. Uistinu, ljubav i jest prevladavajući tematski motiv, no tek se jedna epizoda, Na kvadrat Radislava Jovanova Gonza, bavi isključivo onom vrstom ljubavi koja kod većine izaziva prvu asocijaciju na taj pojam, a to je veza između dvije osobe koje je povezala izrazita međusobna naklonost
...pročitajte cijeli tekst...

Prvi hrvatski 3D film

59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Nacionalni program: Slučajni prolaznik, red. Jozo Patljak

Piše: Janko Heidl

Besprijekorna 3D izvedba spojena je sa šarmantno amaterskom grubošću redateljskog prosedea, elegantni pokreti kamere hvataju posve neelegantnu borbu protagonista za puku egzistenciju, realističnost izvedbe naturščika Igora Hamera suprotstavljena je stiliziranoj i interpretaciji Elizabete Kukić, a naturalizam beskućništva dizajniranim boravištu protagonista
...pročitajte cijeli tekst...

Optužbena dijagnoza hrvatskog društva

59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Nacionalni program: Cvjetni trg, red. Krsto Papić

Piše: Janko Heidl

Bez zamjetnih redateljskih bravura Papić ponajprije nastoji jasno i jednostavno ispričati priču, svojevrsnu optužbenu dijagnozu hrvatskog društva danas. Tiho ironičan, a još više zgranut stanjem i funkcioniranjem nacije, Papić uz pomoć vrsnih interpretacija dvojice glavnih glumaca cjelinu blago, ali osjetno, stilizira u ključu groteskne tragikomike s povremenim dodirima izbaviteljsko-infekcijske fantastike ...pročitajte cijeli tekst...

Bez temeljne idejne orijentacije

Korak po korak, red. Biljane Čakić Veselič

Piše: Marijan Krivak

Ono po čemu će se film ponajprije pamtiti jest glavna uloga Ksenije Marinković. Ipak, čini se da autorici nije bilo do samoga kraja jasno što želi. Hoće li Korak po korak biti ratni film, satira/travestija ili psihološka drama? Film je sve to, ali i ništa od rečenog. Najbliža bi stilska odrednica bila da je film – groteska. Riječ je o na trenutke dojmljivu filmu koji pati od nedostatka temeljne idejne orijentacije. ...pročitajte cijeli tekst...

Kojim putem?

Fleke, red. Aldo Tardozzi

Piše: Marijan Krivak

Očigledna težnja da se bude izravnim... da se prikaže nasilje i nabrijanost mladih... da se vidi okorjelost i neosjetljivost okružujućeg društva... rezultirala je, zapravo, mlakim filmom punim patetike i karikirane dramatičnosti. Tu posebice mislim na pribjegavanje shemi tragike u završnici. Fleke ostaju tek simulacrum nečeg što je moglo postati i dobrim kino-doživljajem
...pročitajte cijeli tekst...

Život je san

Noćni brodovi, red. Igor Mirković

Piše: Marijan Krivak

Mirkovićev je film sav u ozračju. Ozračje je to sna, mašte, zamišljaja... Veterani Ana Karić i Radko Polič briljiraju u osebujnome ljubavnom road-movieu kao neobični romantični protagonisti. Radi li se ovdje o navlastitim hrvatskim Mostovima okruga Madison? Sasvim nevažno. Igor Mirković uspjelo je debitirao. Život je san, a Noćni brodovi odvode nas onkraj svih ružnih stvari u njemu ...pročitajte cijeli tekst...

Energičnost koja nosi

Ljudožder vegetarijanac, red. Branko Schmidt

Piše: Janko Heidl

Osim nenametljivo žive mizanscene fino usklađene s koreografijom pokreta kamere, za dojam ostvarivanja prave mjere uvelike je zaslužno vrhunsko scenarističko-redateljsko kraćenje i fokusiranje prizora na ono što je u njima najbitnije Ljudožder vegetarijanac uzbudljiv je, hrabar i odličan film, jedan od najboljih u kinematografiji samostalne Hrvatske ...pročitajte cijeli tekst...

Kako te stvari rade u Europi

Slovenka, red. Damjan Kozole

Kolikogod to na prvi pogled možda zvučalo i čudno, Slovenka je prvenstveno film o odrastanju, konačnom sudaru snova i želja sa tvrdim zidom realnosti. Dakle drama, i griješe oni koji očekuju da će nakon epizode s makroima film skrenuti prema krimiću. Glavnu junakinju Aleksandru dojmljivo je utjelovila nadarena Nina Ivanišin u svom filmskom debiju ...pročitajte cijeli tekst...

Dok Zagreb pjeva i pleše...

Lea i Darija, red. Branko Ivanda

Piše: Marijan Krivak

Stvarno lepo i fajn izgledaju Ivandine Lea i Darija! Glamur, raskoš, prelijepe plesne točke, zagrebačke dobre duše u službi hrvatske Thalie... Lea i Darija krasna su filmska posveta eskapističkom Zagrebu krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina. Završni ples u željezničkom vagonu (na putu za Auschwitz!) pod modrim nebom upravo je savršeno patetičan! ...pročitajte cijeli tekst...

Pucanje ćorcima

7 seX 7, red. Irena Škorić

Piše: Marijan Krivak

Autorica nije uspjela biti provokativna, još manje erotična, a ponajmanje duhovita, no uspjela je biti politički korektna! Politička korektnost je u HR-slučaju – slijediti predrasude. Bojim se da se neće moći reći da je ovo uspio debi u kinima. Mislim da je i publika ostala razočarana. Da o ozbiljnoj kritici i ne govorimo... 7 sex 7 dokazuje da se igrajući na sigurno, često promašuje
...pročitajte cijeli tekst...

Ratna alegorija

Neprijatelj, red. Dejan Zečević

Piše: Marijan Krivak

Mitološko-biblijske implikacije Neprijatelja neprijeporne su. One u autorsku cjelinu unose metafizičku dimenziju pristupa opipljivo fizičkom fenomenu rata. Neprijatelja je mnogostruko dojmljivo ostvarenje kako vizualno (fotografija Dušana Joksimovića), tako i glumački (Aleksandar Stojković, Vuk Kostić i Slavko Štimac). Zavidno je i umijeće stvaranja ozračja horora i suspensa. ...pročitajte cijeli tekst...

O reliktu prošlih vremena

Parada, red. Srđan Dragojević

Piše: Marijan Krivak

Parada je, kao dobra komedija situacije i karaktera, vidljivi autorov napor ustupka publici koja nije baš najbolje prihvatila njegov prethodni film, skupi spektakl Sveti Georgije ubiva aždahu. Svejugoslavenski kontekst filma svjedoči i o želji za širim tržištem. Treba li žaliti što Dragojević ne snima filmove na tragu onih s početka karijere?  Procijenite sami uz zavodljivu kino-zabavu Parade
...pročitajte cijeli tekst...

Na more!

Odredište nepoznato, red. Ines Šulj i Vjeran Vukašinović

Piše: Marijan Krivak

Odredište nepoznato je i film ultimativne nostalgije. Priča je to o prijateljstvu... Sjeća li se još tko te riječi – Prijateljstvo? To vam je ono kad dvojica ili više njih bezrezervno vjeruju jedni u druge, ma koliko glupo to bilo! Max i Cigo i jesu takvi. Glupi do boli! Ali, baš zato, ljudskiji od onog ljudskog. Režijski, film savršeno funkcionira i vidi se da dugi vremenski period od ideje do filma nije prošao uludo ...pročitajte cijeli tekst...

Očita parabola

Ćaća, red. Dalibor Matanić

Piše: Marijan Krivak

Dijalozi ne čine inventivniji dio filma. Kao da Mataniću-piscu ponestaje municije što bi je predao Mataniću-redatelju. Stoga je distanciranost, koja postoji u svim dijalozima, prenijeta i na udaljenost kamere prema protagonistima. Iako je relativno dobro prošao u Puli, Ćaća nikako ne opravdava Matanićev potencijale. U mnogočemu, ostao je nedorečenim iskazom autorova talenta
...pročitajte cijeli tekst...

Šarm djetinjstva

Koko i duhovi, red. Danijel Kušan

Piše: Dejan Durić

Danijel Kušan je vrlo dobro i promišljeno prekrojio izvornik tako što je priču ponešto skratio te je usredotočio, a time i dodatno dinamizirao. Koko i duhovi odišu dinamikom i pustolovnošću, čime su svakako prihvatljivi i senzibilitetu današnje publike naviknute na holivudske vratolomije. Iako u filmu nema elektroničkih naprava ni skupih specijalnih efekata., u njemu je podosta šarma i duhovitosti ...pročitajte cijeli tekst...

O ljudima i ... štakorima

Josef, red. Stanislav Tomić

Piše: Marijan Krivak

Stanislav Tomić vrlo je zrelo uobličio svoj dugometražni filmski prvijenac. Josef ima sve karakteristike punokrvnog akcijskog filma, a ratno mu okružje služi i za suptilno ocrtavanje besmislenih, agresivnih ljudsko-životinskih nagona. Ako želimo potražiti i neke mane filma, to neće biti jednostavno. Možda tek zbrzanost nekih sekvenci koje su se mogle razviti dramski i emotivno nadahnutije
...pročitajte cijeli tekst...

Lagano krčkanje

Kotlovina, red. Tomislav Radić

Piše: Marijan Krivak

Kotlovina je trijumfalno protutnjala pulskim Festivalom. No, u mraku redovnog repertoara teško će biti neko svjetlo u tmini. Ako previše slikaš crno-bijelim kistom, nema raznobojnih životnih ideja. Film je to obrazovana i vješta redatelja, no koji svojom idejom i izvedbom ne donosi ništa novo u njegovu opusu. Premalo za autora koji će barem s tri važna filma ostati zapisanim u povijesti hrvatske kinematografije
...pročitajte cijeli tekst...

Riječ je tijelom postala

Besa, red. Srđan Karanović

Piše: Marijan Krivak

Miki Manojlović u Besi ostvaruje jednu od najdomljivijih uloga svoje bogate karijere. Sjetimo li se Mikija Rubiroze iz Karanovićeve kultne televizijske serije iz sedamdesetih, Grlom u jagode, uloga Azema opisuje puni krug njihove predane suradnje. Lik Albanca koji drži Riječ ima sve karakteristike heroizma, što ga Manojlović dosad nije utjelovljavao
...pročitajte cijeli tekst...

Ugodno iznenađenje

58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Josef, red. Stanislav Tomić

Piše: Janko Heidl

Režiran superiornom sigurnošću kakvu bismo pripisali redatelju velikog iskustva, Josef iznosi vizualno atraktivnu, dojmovno bogatu, raskošnom atmosferom natopljenu, istovremeno duhovitu i oporu, značenjima slojevitu priču s pozadine bojišnice koja se jednako uspješno bavi i posve osobnim i velikim društveno-politički-životnim temama koje bešavno sljubljuje u skladnu cjelinu
...pročitajte cijeli tekst...

Dvije priče

58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Korak po korak, red. Biljana Čakić Veselič

Piše: Janko Heidl

Načelno zanimljiv u prikazu majčinske požrtvovnosti i tipičnog odnosa majke i sina na pragu odraslosti, smješten u izrazito nepovoljne vanjske okolnosti, film u cjelini ostavlja okus one vrste hrvatskih ratno-domoljubnih filmova iz devedesetih kakve nismo voljeli, ponajprije zbog pretjeranog oslanjanja na stereotipe u postavci i redateljskim rješenjima te dojma zbrda-zdolne sklepanosti ...pročitajte cijeli tekst...

Dva dana u životu psihopata

58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Mrak, red. Dan Oki

Piše: Janko Heidl

Sadržajno tematski mrak duše izvedbeno je dočaran noirovskom likovnošću crno-bijele filmske fotografije, namjernom sporošću tempa ostvarenog razmjernom mirnim dugim kadrovima, manjkom događajnosti te, osobito, frustrirajućim nedostatkom razlaganja ubojitog djelovanja (ne samo) glavnog lika. Gledatelj kojega ovaj zahtjevan, ali dojmljiv film uspije uvući u svoj svijet, iz kina neće izići prazne glave ...pročitajte cijeli tekst...

Duh i žar mladosti

58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: 7 seX 7, red. Irena Škorić

Piše: Janko Heidl

Iako sve epizode nisu jednako uspjele (omjer: tri slabe do odrednje, četiri vrlo dobre do odlične), vrlo samosvojan film 7 seX 7 nudi podosta povoda za pomnije razmatranje i o njemu bi se moglo napisati dosta toga lijepoga, a ovom zgodom samo ukratko navedimo da je Irena Škorić pokazala hvalevrijednu maštovitost i razigranost u efektnom i neusiljenom variranju osnovnog modela ...pročitajte cijeli tekst...

Ubod neidentificirane bube

58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Kotlovina, red. Tomislav Radić

Piše: Janko Heidl

Snimljen kao takoreći promatrački dokumentarac koji tek bilježi zatečenu realnost – dakako, vješto, ali, kako se kaže, neprimjetno redateljski osmišljenu i organiziranu u suvislu i zaokruženu cjelinu – Kotlovina nudi niz nenametljivo odličnih glumačkih izvedbi i obilje precizno zapaženih i izlučenih situacijskih i karakternih pojedinosti u kojima malo tko neće prepoznati sebe i stvarni život ...pročitajte cijeli tekst...

Uspješna miješavina realnosti i bajke

58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Duh babe Ilonke, red. Tomislav Žaja

Piše: Janko Heidl

Sadržaju primjereno vizualno stiliziran film pomalo rastresite priče, slobodno i uspješno miješa realnost s bajkovitošću te obiluje nizom malih, u kontekstu cjeline funkcionalnih duhovitosti, u dramsku osnovu prpošno unosi sastojke mjuzikla, fantastike i strave te vješto dočarava dječje ponašanje i odnos mališana sa svijetom oko sebe, ponajprije u otjelovljenju neukočenih malih glavnih glumaca ...pročitajte cijeli tekst...

Malo može biti puno

58. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 9. - 23. srpnja, 2011.: Ćaća, red. Dalibor Matanić

Piše: Janko Heidl

Uz vrsne glumačke izvedbe i nenametljivo upečatljivu filmsku fotografiju oštro hladne game što potcrtava ledenu neprobojnost zasebnih osobnih svjetova, film pokazivanja i dočaravanja napetosti te pitanja i promatranja, a ne film objašnjavanja uzroka, raščlanjivanja i davanja odgovora, Ćaća suptilno manevrira nejasnoćama međusobnog razumijevanja ljudskih bića ...pročitajte cijeli tekst...

Oprečnost karaktera

58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Fleke, red. Aldo Tardozzi

Piše: Janko Heidl

Snimljena fotoaparatom obojena naglašeno nerealističkom rasvjetom intenzivnih boja i video-reklamnospotovske estetike,, svojevrsna idiotska noć dviju dezorijentiranih novih najboljih prijateljica nudi dva živa i energična nova mlada ženska lica hrvatskog filmskog glumišta (Iskra Jirsak i Nika Mišković) i zanimljivo postavljeno razmišljanje o vrijednosti suosjećanja i zajedništva
...pročitajte cijeli tekst...

Splet tajanstvenih događaja

58. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 9. - 23. srpnja, 2011.: Koko i duhovi, red. Daniel Kušan

Piše: Janko Heidl

Smješten u Zagreb s početka osamdesetih, Koko i duhovi i izvedbeno-stilski izbjegava suvremene poteze, odnosno nenametljivo nastoji slijediti put nevidljive režije i umjerenog ritma kojim su se generalno kretali klasičnije zamišljeni filmovi ovdašnje kinematografije nastali u tom razdoblju te uredno i pregledno, uz obilnu pomoć bogate i sugestivne glazbe Dinka Appelta, priča priču
...pročitajte cijeli tekst...

Uspješno oživljavanje vremena

58. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 9. - 23. srpnja, 2011.: Lea i Darija, red. Branko Ivanda

Piše: Janko Heidl

Lea i Darija uspješno oživljava  vrijeme otprije sedamdesetak godina, a priču koja u konačnici ostavlja dojam, da tako kažemo, izvedbeno standardnog filma s dodirima nadrealnoga, te iznosi uz popriličnu redukciju dijaloga i uz oslanjanje na nizanje ilustrativnih istržaka radije negoli što se oslanja na klasičniju razradu i zaokruživanje dramskih prizora i uzročno-posljedičnih sekvenci
...pročitajte cijeli tekst...

Između drame i parodije

The Show Must Go On, red. Nevio Marasović

Piše: Marijan Krivak

Glavni je problem Marasovićeva The Show Must Go On u njegovu postavu koji »levitira« na granici između drame i parodije. Prikaz futurističkog krajolika digitalne provenijencije balansira na tankoj granici između ozbiljne ideje filma i neozbiljnih, nesuvislih likova, obuzetih svojim medijskim ulogama. Film ne uspijeva zaokružiti svoje humanističke ideje u sugestivnu cjelinu...pročitajte cijeli tekst...

Neuspjeli izlet

2 sunčana dana, red. Ognjen Sviličić

Piše: Marijan Krivak

Film koji bi po žanrovskom postavu trebao ponajprije biti triler nema nikakva suspensea. Čak i kad bi se on i mogao zbiti, autor ga naprasno prekida otvorenim krajem! (No, on ostaje toliko otvorenim da gledatelj nije toliko zamišljen nad sudbinom likova, nego ponajprije zbunjen.) 2 sunčana dana brzo će proći. Nadam se da je Sviličić već smislio nešto mnogo bolje i pametnije što će trajati više od dva dana ...pročitajte cijeli tekst...

Kapitalizam koji razara obitelji

Neke druge priče, red. Ivona Juka, Ana Maria Rossi, Ines Tanović, Marija Džidževa, Hanna Slak

Piše: Marijan Krivak

Redateljica najbolje, Hrvatske priče, Ivona Juka izbjegava u odnosu muškarca i žene bilo kakvu stereotipnost ženskog pisma. Precizno posložena priča naginje artizmu, koji pritom ne gubi neku narativnu suvislost. Kao cjelina Neke druge priče sasvim su shizofren film. Ipak, pojedini segmenti (pa i oni lošiji) nose jako zanimljive sekvence. A što drugo i tražiti od filmskog omnibusa?
...pročitajte cijeli tekst...

Put presvučen ledom

Majka asfalta, red. Dalibor Matanić

Piše: Marijan Krivak

Siromaštvo duše socijalno-dramski je upotpunjeno opipljivim siromaštvom. Ono što se Matanićevoj Majci asfalta može prigovoriti jest scenaristička nepouzdanost, pa i neuvjerljivost. Kraj s guranjem automobila zanimljiv je, ali nejasne simbolike. I neke druge dramaturške elipse narušavaju jasnoću priče. Dakle, scenaristički je posao ostao u znatnom nesrazmjeru sa sugestivnim ozračjem ...pročitajte cijeli tekst...

Šumska stvorenja

Šuma summarum, red. Ivan-Goran Vitez

Piše: Marijan Krivak

Šuma summarum primarno je alegorija. Ispod oblande crnohumorne, bizarne, horor-komedije krije se socijalna žaoka koja film čini baš političkim. Upravo u ovome vidim i univerzalnost Vitezove društvene kritike. Jer, iako namah osvaja svojom dinamičkom režijom i minucioznom karakterizacijom velikog broja likova, film mi se čini još važnijim, ponajprije zbog te svoje dimenzije
...pročitajte cijeli tekst...

Kad se trči zavičajni krug

Sedamdeset i dva dana, red. Danilo Šerbedžija

Piše: Marijan Krivak

Film nesporno nudi nekoliko vrlo duhovitih, komički uspjelih sekvenci. Posebice se može reći da su to dijalozi koji uspjelo skidaju lokalni mentalitet. No, već u prelasku na razinu tjelesnog grotesknost guši duhovitost. Predvidljiva dramaturgija, zapravo i komediji oduzima zanimljivost. Pitoresknost cjelokupnog dojma najviše ističe već poslovično odlični Rade Šerbedžija
...pročitajte cijeli tekst...

Zavaravajuća jednostavnost

57. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17.-24. srpnja, 2010: 2 sunčana dana, red. Ognjen Sviličić

Piše: Janko Heidl

Nemalo pohvala zavrjeđuje osobito domišljato izvedeno postignuće potpuno prirodnog smještaja međunarodne glumačke ekipe u hrvatsko okružje (Velebit) pri čemu se – jer glavni su junaci stranci i u filmu se pretežno govori engleskim jezikom – može dogoditi da zaboravite kako je riječ o hrvatskom filmu i pomislite kako gledate solidan mali zapadnoeuropski celuloidni proizvod
...pročitajte cijeli tekst...

Kad zima stegne

57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja, 2010: Majka asfalta, red. Dalibor Matanić

Piše: Janko Heidl

U vještim redateljskim rukama, a Matanić je dokazao da su njegove takve, minimalistički koncept ne bi smio biti prepreka temeljitijem raščlanjivanju onoga čime se film bavi. Tek usporedbe radi, i zadržavajući se u hrvatskoj kinematografiji, prisjetimo se kako je Tomislav Radić u klasiku Živa istina uz minimalističkiji pristup dojmljivo oslikao i osobnost junakinje i društvene okolnosti mjesta i vremena u kojem živi ...pročitajte cijeli tekst...

Namjere i ideje

57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja 2010: Ostavljeni, red. Adis Bakrač

Piše: Janko Heidl

Riječ je o korektnom, ali neinventivnom pričanju priče nastanjene stereotipnim likovima i opterećenom zahrđalom staromodnošću scenarija i redateljske obrade koja živne tek mjestimično, u trenucima kada se odvaži na poetično-stiliziranu interpretaciju, primjerice u uvodnom prizoru poroda. Mnogo se toga, među ostalim i gluma Mire Furlan, čini drvenim, usiljenim i nespretnim
...pročitajte cijeli tekst...

Iz praha i pepela

57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja 2010: Predstava, red. Dan Oki

Piše: Janko Heidl

Iako prilično usporena, Predstava uspostavlja dobar ritam, ne gubi vrijeme na nepotrebne objašnjavalačke situacije. Osobitu pohvalu zavrjeđuje pažljiva, ali ne i nametljiva kompozicija kadrova (ravnatelj filmske fotografije je Raul Brzić), kao i njihova vizualna rječitost, a posebnu notu živosti filmu daju prizori s neodoljivo prirodnim nastupom dječaka vrtićkoga uzrasta Luke Jokića Sterlea
...pročitajte cijeli tekst...

Zanimljivo pomaknuta suvisla cjelina

57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja, 2010: Šuma summarum, red. Ivan Goran Vitez

Piše: Janko Heidl

Uočljivije vrline ambicioznog, zrelog i suverenog Vitezova cjelovečernjeg prvijenca jesu i nastupi petnaestak glumaca (Vilim Matula, Hana Hegedušić, Željko Konigsknecht, Nina Violić, Luka Petrušić, Đorđe Kukuljica, Ivan Glowatzky...) u gotovo ravnopravno važnim ulogama, nenametljivo funkcionalna glazba Hrvoja Štefotića te snimateljski rad Tamare Cesarec
...pročitajte cijeli tekst...

Baba i sinovi

57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja 2010: Sedamdeset i dva dana, red. Danilo Šerbedžija

Piše: Janko Heidl

Ambicija Sedamdeset i dva dana jest biti djelom koje će, uz ponešto tamnijih tonova, zabaviti i nasmijati publiku. U tome će najvjerojatnije i uspjeti, jer sazdana je mahom od vickasto-štosnih dosjetki i to uglavnom onakvih kakve smo navikli gledati u srpskim komedijama, od slojevitijih poput Tko to tamo peva ili Maratonci trče počasni krug Slobodana Šijana do površnije karikiranih Milana Jelića ...pročitajte cijeli tekst...

Bez kvalitativnih oscilacija

57. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja 2010: Neke druge priče, red. Ivona Juka, Ana Maria Rossi, Ines Tanović, Marija Džidževa, Hanna Slak

Piše: Janko Heidl

Ostvaren bez ometajućih kvalitativnih oscilacija, omnibus osobito blista u tri točke, a to su Hrvatska priča Ivone Juke, Slovenska priča Hanne Slak i gluma Nine Violić u Bosanskohercegovačkoj priči Ines Tanović. Riječ je o iznadprosječno zadovoljavajuće ujednačenom omnibusu čiji se autori na zanimljive načine dotiču ili hvataju ukoštac s relevantnim temama i motivima
...pročitajte cijeli tekst...

Hvalevrijedan pothvat

57. Festival igranog filma u Puli, Pula, 10-24. srpnja, 2010: The Show Must Go On, red. Nevio Marasović

Piše: Janko Heidl

Uglavnom uspjelim spojem SF-a holivudskog niskoproračunskog tipa i dinamike brzog montažnog ritma novijih (američkih) televizijskih serija te inteligentnih poigravanja s bliskim nam aktualijama Marasović je ostvario šarmantan, razmjerno upečatljiv prvijenac koji odaje autora čije ambicije uključuju, ali i uvelike nadmašuju nastojanje za tzv. zabavljanjem  publike.
...pročitajte cijeli tekst...

U tamnoj igri

Blizine, red. Zdravko Mustać

Piše: Marijan Krivak

Je li Mustać uspješno debitirao u medijski najprestižnijoj domeni cjelovečernjeg igranog filma? Namah iskazano, i (više) jest i (manje) nije! Blizine su film koji ponajviše plijeni atmosferom. Naime, ozračje filma boje tek dvoje likova koji su (da li?) slučajno zajedno zatvoreni u kabini lifta. Stiješnjenost prostora, time i vizure, na neki način stješnjuje i gledatelja s likovima ...pročitajte cijeli tekst...

Mlaka posveta seksualnom avanturizmu

Neka ostane među nama, red. Rajko Grlić

Piše: Marijan Krivak

Kakav je, zapravo, Grlićev film? Je li to komedija, obiteljska drama, nostalgična erotska kino-literatura, vodvilj? Sve pomalo, ali bitno i ništa od svega toga. Pravi je problem filma nemogućnost empatije s njegovim dramsko-komičnim karakterima, jer oni nisu ni dramski ni komični. Kako taj redatelj zna uobličiti sižeje koji su sugestivniji, znamo iz njegovih kreativno najplodnijih osamdesetih
...pročitajte cijeli tekst...

Osebujno žensko pismo

Na putu, red. Jasmila Žbanić

Piše: Marijan Krivak

Na putu je vrlo iskren i dobar film koji plijeni vizualnom i nadasve sadržajnom autorskom poetikom iskazanom suverenim vođenjem filmske pripovijesti i njezinih likova. Posebice plijeni glavni ženski lik Luna, koja vedrinom i životnom energijom, toplim bojama iscrtava vizualne konture ljubavne priče filma, ali i osebujno žensko pismo ispisano u cjelini ostvarenja ...pročitajte cijeli tekst...

Psi rata

Crnci, red. Zvonimir Jurić, Goran Dević

Piše: Marijan Krivak

Veličina teme smrti nije se uobličila u primjeren umjetnički iskaz. No, ne budimo prestrogi... Jurićev i Devićev film umnogome je dojmljiv. Vizualno je jezovit kroz mračne filtre fotografije Branka Linte, potresajući nas i doslovno kamerom iz ruke. Ona nas, pak, uvlači u subjektivan pogled nekog između bespomoćnih likova koji su doista psi rata
...pročitajte cijeli tekst...

Uozbiljavanje komedije

Čovjek ispod stola, red. Neven Hitrec

Piše: Goran Ribarić

Čovjek ispod stola lako bi funkcionirao kao lagana komedija s fantastičnim krajem. Dojam je da je Hitrec film snimao kao komediju, ali se kasnije, u montaži odlučio cijelu stvar uozbiljiti i naglasiti socijalni element. Ozbiljnim dramskim pretenzijama u ovom prenatrpanom filmu, koji je k tome i toliko kratak, cjelina je izgubila na uvjerljivosti
...pročitajte cijeli tekst...

Nova filmska lica

U zemlji čudesa, red. Dejan Šorak

Piše: Goran Ribarić

Scenarij ima klasičnu dramsku strukturu, no slaba strana su mu dijalozi. Oni su nerijetko plošni, nemaštoviti i ponekad zvuče kao da ih nitko nikada ne bi izgovorio u stvarnom životu. Prečesto opisuju radnju, umjesto da to čini slika...Franjo Kuhar, iskusni glumac hrvatskog kazališta, konačno je zakoračio u filmske vode. On u liku Rome podiže film odličnom glumom, baš kao i mladi Goran Bogdan u ulozi glavnog negativca ...pročitajte cijeli tekst...

Europa i Balkan

omnibus Zagrebačke priče

Piše: Marijan Krivak

Ne trudeći se objediniti nespojive autorske poetike nekim suvislijim organizacijskim načelom, dijelovi omnibusa tvore začudni učinak. A taj je, tek naoko, neočekivan i apsurdan. Naime, Zagreb u Zagrebačkim pričama zapravo je prije ruralan negoli urban. Mnogo je više balkanski negoli mitteleuropski. S druge strane, ljudskiji je na filmu negoli je to u svom kvazi-realitetu ...pročitajte cijeli tekst...

Ljubavno pismo otoka

Vjerujem u anđele, red. Nikša Sviličić

Premda Sviličićev uradak nije bez slabosti ili, preciznije, nedovoljno razrađenih potencijala, on nikako nije puki pretenciozni i prazni caput mortuum, kakvim se medijski nastoji prikazati; radije sentimentalno-nostalgična apoteoza ljepote i prohujalih vremena. Redatelj je film učinio omažem filmovima i autorima kojima se divi ili su ga na bilo koji način obilježili
...pročitajte cijeli tekst...

Pretjerane pohvale

Kenjac, red. Antonio Nuić

Piše: Marijan Krivak

Premda traje kraće od sat i pol film se čini beskrajno dugim. Razočarenje je tim veće kada se vidi slabašnost raspleta. Možda je najupitnijom u Kenjcu vrlo providno ključna sekvenca na jezeru nakon koje Boro jednostavno progleda! Najednom shvaća da je ona najvažnija osoba koja ga je izvukla iz gliba. Preeksplicitno je i banalno!
...pročitajte cijeli tekst...

Dijagnoza zloćudne bolesti

Metastaze, red. Branko Schmidt

Piše: Marijan Krivak

Žargon ulice, prepun psovki, pruža onima koji uspiju sastrugati njihove naslage, nadasve punokrvni žanrovski film. Kamera iz ruke, sumorna fotografija, no prije svega sjajna glumačka improvizacija učinili su od Metastaza film koji bi trebao biti više od plakatno transponirane kritike populističkog nacionalizma ...pročitajte cijeli tekst...

Balkanske duše i američki led

Buick Riviera, red. Goran Rušinović

Piše: Marijan Krivak

Buick Riviera prvi je Rušinovićev ozbiljan film. Njegovo odrastanje kao autora. Pod ozbiljan i odrastanje mislim na to da je prvi put pokušao uhvatiti emociju protagonista. Učiniti ih opipljivima, od krvi i mesa. Jednostavno, učiniti ih dramskim karakterima. U cjelini, patetika filma je umjerena, a njegova je alegorika suvislo ukomponirana u cjelinu ostvarenja ...pročitajte cijeli tekst...

Seciranje hrvatske stvarnosti

Ničiji sin, red. Arsen Anton Ostojić

Piše: Dejan Durić

Unatoč nekim zamjerkama, Ničiji sin je solidna i poprilično oštra, dakako u pozitivnom smislu, studija hrvatske društvene stvarnosti te priča o rasapu identiteta, kako individualnoga tako i kolektivnoga. Valja reći i da je film vizualno dobro oblikovan te izdvojiti vrsne glumačke izvedbe Alena Liverića i Mustafe Nadarevića ...pročitajte cijeli tekst...

Priče o (hrvatskim) nesanicama

Tri priče o nespavanju, red. Tomislav Radić

Piše: Marijan Krivak

Film s kojime je Radić ove godine pohodio Pulu vrlo je bolan pad. Naravno, metaforički govoreći jer i Tri priče o nespavanju (2008) već su pronašle svoje aklamatore u interesno preopterećenim kulturnim rubrikama hrvatskih tiskovina. Ipak, Tri priče o nespavanju, sasvim su loš film. Dosadan, pretenciozan, bez ikakve razvijenosti tek naslućene ideje cjeline.
...pročitajte cijeli tekst...

Između laži i patosa

Zapamtite Vukovar, red. Fadil Hadžić

Glavna dilema je smijemo li dozvoliti da se (zlo)upotrebljavaju stvarna imena ljudi, a da se mijenjaju činjenice iz njihovih života? Dokle seže umjetnička sloboda? Jesu li detalji o zarobljavanju, mučenju i smrti Siniše Glavaševića, Branimira Polovine i ostalih junaka koji su završili na Ovčari podložni umjetničkoj interpretaciji odnosno pukom ignoriranju? ...pročitajte cijeli tekst...

Najveći Matanićev film

Kino Lika, red. Dalibor Matanić

Piše: Marijan Krivak

Kino Lika držim dosad najuspjelim filmom Matanićeva opusa, ponajviše zbog sjajno uravnotežene poetike. Kadar u kojemu Mike pogleda prema kantovski zvjezdanom nebu, maestralan je! Grljenje Mikea i oca ljudsko je odviše ljudsko, kao da je izišlo iz ničeovske dramaturgije. Kino Lika vratilo nam je nostalgiju za nekim ljudskijim vremenima
...pročitajte cijeli tekst...

Razum i osjećaji

Nije kraj, red. Vinko Brešan

Premda će omiljeni Brešanov glumac Predrag Vušović Pređo u ulozi sveznajućeg pripovjedača, Ciganina Đure, cjelini osiguravati humorni ton, osnovna je priča filma - ona ljubavna, snažno dramski obojena i najkvalitetniji dio filma. Brešanov je rad s glumcima odličan i zahvaljujući tome od njih uspijeva dobiti prirodnost interpretacije
...pročitajte cijeli tekst...