Prispodoba jezovite jeke tamničarskih dana i noći

25. Hrvatska književnost na filmu i televiziji 1990-ih: Sedma kronika, red. Bruno Gamulin, 1996., prema nedovršenom rukopisu romana Sedma knjiga ljetopisa Grge Gamulina, 1/2

• Grgo Gamulin (1910. – 1997.) glasoviti je hrvatski povjesničar umjetnosti (kao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prisilno umirovljen 1972. zbog sudjelovanja u MASPOKU), znanstvenik i književnik. Autor je niza eruditskih putopisa (Ilarijin smješak, 1968.), eseja (Mostovi preko usamljenosti, 1963. – 1967.) i pripovijedaka (Voštana krila, 1978.). Godine 1990. javio se romanom Ne znaju jegulje, a u rukopisu mu ostaje drugi roman: Sedma knjiga ljetopisa, koji će međutim poslužiti kao podloga za scenarij filma Sedma kronika (1996.) koji će režirati njegov sin Bruno Gamulin, također povjesničar umjetnosti, diplomirani filozof i istaknuti redatelj dokumentarnih i igranih cjelovečernjih filmova (Živi bili pa vidjeli, 1978., Ljeto za sjećanje, 1990., Polagana predaja, 2001.).

  Grgo Gamulin iskusio je tamničenje za vrijeme NDH, a progona se nije oslobodio ni u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Nakon svoje početne ždanovističke kritičarske faze u književnosti, prometnuo se krajem 60-ih godina u djelatnoga otklanjatelja ideoloških pritisaka u kritici i teoriji književnosti. Stoga nije nimalo začudna njegova potreba da u zreloj životnoj dobi (potaknut dakako i osobnim iskustvom) u nedovršenu romanu Sedma knjiga ljetopisa progovori o preživljavanju komunističkoga logora, jednoj od najtraumatičnijih tema druge polovice 20. stoljeća.

  Autoru je sasvim sigurno trebalo podosta mentalne odvažnosti, ali i talenta, kako bi opisao strahotni martirij logoraške svakodnevice na Golome otoku – hrvatskome Sibiru,  kojom upravljaju kaposi i starešine, svojevrsni žrtveni jarci pretvoreni u krvnike (vrijedi dakako i obratno), poltroni s cezaroidnim ambicijama koji će i sami jednom dolijati kao državni neprijatelji zbog sitnih izdaja ili pretjerane samovolje. U srcu je ovoga romana prispodoba jezovite jeke tamničarskih dana i noći, one proždiruće tjeskobe i neizlječiva straha od komunističkih isljednika: njihovih manipulativnih pitanja koje uznike odvode u najmračnije ponore apsurdnosti i ništavna doživljaja svijeta.

  Grgo Gamulin dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo. Posthumno su mu otisnuta mnoga djela, no još uvijek je zamjetna neobjavljena književna ostavština, posebice se to odnosi na golemi opus memoarske proze i tekstova političko-publicističkoga tipa.

  Pročitajte sljedeći nastavak...

  ©Vesna Aralica, FILMOVI.hr, 22. studenog 2025.

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Piše:

Vesna
Aralica